Brankica Stanković, novinarka

 

Na beogradskoj televiziji B92 novinarku Brankicu Stanković, urednicu emisije “Insajder”, čuvaju četiri policajca, pravilno raspoređena po kutevima udobnog foajea. Oni čuvaju trenutno najtraženiju novinarku u Srbiji, a prijetnje po njen život pljušte sa svih strana. Nakon dva nastavka serijala o nogometnim huliganima pod nazivom “(Ne)moć države”, koja su u emisiji “Insajder” bila emitirana početkom i sredinom ovog mjeseca, vođe navijačkih grupa objavili su rat Brankici Stanković, a cijele su se tribine zatresle od pogrdnih riječi upućenih toj novinarki.

Na utakmici Partizan-Šahtjor, 16. decembra, u tu svrhu donesena je plastična lutka koja je, gažena i šutirana, išla od ruke do ruke, dok se masovno skandiralo: “Otrovna si kao zmija, završićeš k’o Ćuruvija, kurvo Brankice!”

Njen mobitel ovih dana zvoni svake dvije minute, kako sama kaže, a svi mogući navijački i drugi sajtovi puni su prijetnji najgore vrste s jednim ciljem – zagorčati život ovoj hrabroj novinarki, što je više moguće.

Od 2004. godine, kada je na televiziji B92 počelo emitiranje dokumentarne emisije “Insajder”, urednica Brankica Stanković neprestano je u središtu interesa jer “Insajder”, daleko više nego bilo koja druga emisija na ovim prostorima, do kosti ogoljuje najteže afere i najgori kriminal s kojim se jedno društvo uopće može suočiti.

Uplašio me atentat na Draškovića

Prvi “Insajder” bio je posvećen istraživanju pozadine ubojstva premijera Zorana Đinđića, pa je tako došla do podatka da prilikom hapšenja prvooptuženog Milorada Ulemeka Legije on nije bio sproveden u istražni zatvor, nego je završio u kabinetu tadašnjeg ministra policije Dragana Jočića, što je ovaj dvije godine odbijao priznati. Tamo se, baš u tom trenutku, našao i direktor državne televizije Aleksandar Tijanić

Slijedila je emisija o carinskoj mafiji, švercu cigareta i tajnom prebacivanju državnog novca na Cipar. Rezultat: šef srpske carine iz Miloševićeva vremena, Mihalj Kertes, završio je iza rešetaka. U narednim emisijama “Insajdera” Brankica Stanković istraživala je građevinsku mafiju i korupciju u državnim tijelima.

Trenutak kada se jedan jedini put u karijeri uplašila podataka do kojih je došla bio je, kako kaže, četverostruko ubojstvo na Ibarskoj magistrali i atentat na Vuka Draškovića.

– Došli smo do tajno snimljenih telefonskih razgovora tadašnjeg šefa tajne policije Rade Markovića i tada sam se zapitala da li je to preopasno. Ali onda sam pomislila da je tamo ubijeno četvero ljudi, da ne smem da se bojim i ove tajne razgovore pustili smo od početka do kraja – kaže Brankica Stanković.

Kada je radila prilog o Željku Ražnatoviću Arkanu i namještanju nogometnih utakmica, pokazala je da su u “poslove” bili umiješani mnogi iz političkog, obavještajnog i privrednog vrha Srbije. Čitava mreža ljudi i institucija, prikazana u “Insajderu”, djelovala je poput nekog morbidnog ministarstva straha koje guta svoje žrtve. Tada je iz nogometnog podzemlja dobila poziv na razgovor u kojem joj je bilo objašnjeno da šuti ili će biti likvidirana.

– Baš lepo, to je dobar motiv za emisiju – rekla je, a rezultat je bio da su neprikosnovene sportske legende Dragan Džajić, Vladimir Cvetković i drugi završili u zatvoru.

Samo radim svoj posao

U razgovoru za “Novosti” Brankica Stanković vrlo je jasna.

– Nisam nikakav heroj, već samo radim svoj novinarski posao i radi javnog interesa otkrivam ono što bi drugi hteli da sakriju.

Ono što je u najnovijem serijalu o navijačima saznala njena istraživačka ekipa jest da se klasična međusobna makljaža navijača u Srbiji ne završava na vratima stadiona. To je tek vrh sante leda, koja ispod površine sadrži milione mračnih i povezanih kristala najgoreg kriminala.

Dijelovi “Insajdera” o navijačima više liče na klasični horor nego na dokumentarac. Iz izjava tužilaca, advokata i sudaca te iz policijskih dosjea vidljivo je da su reketarenje, iznude, otmice, pljačke, droga i ubojstva zapravo redovna aktivnost pojedinih članova navijačkih skupina “Delija” (Crvena zvezda), “Alkatraza” (Partizan) i “United Forcea” (Rad). Ipak, svi zajedno djeluju udruženo kada se, nekim tajnim kanalima između politike i podzemlja, planira paljenje ambasada ili demonstracije podrške za Karadžića, Mladića ili Šešelja.

U takvoj sumornoj atmosferi ubijen je ove jeseni na ulicama Beograda francuski navijač.

– Ubistvo ovog mladića, kao i mržnja nasilnih grupa prema strancima i prema svemu drugačijem, što je u Beogradu stvorilo nepodnošljivu atmosferu, bili su motiv da radim emisiju o navijačima – kaže Brankica Stanković, koja je objavila imena i prezimena nogometnih bosova, kompletan dosje njihovih krivičnih djela i razgranati sistem organizacije. Posebno joj ide u čast što nije propustila da pokaže da je upravo televizija B92, na kojoj je sama zaposlena, uručila “Delijama” specijalno priznanje za primjereno sudjelovanje u demonstracijama prilikom rušenja Miloševićevog režima.

 

Nema popusta za kriminalce

Na koji način Brankica Stanković sa svojim kolegama pristupa istraživanju pojedinih slučajeva?

– Prvi princip našeg rada je da ne verujemo nikome i da do zaključaka dolazimo proveravajući po nekoliko puta ono što smo čuli. Nikada ne stvaramo zaključke na prvu loptu, jer nam se vrlo često događa da dolazimo do podataka koji se na početku uopšte nisu mogli naslutiti. U istraživačkom novinarstvu važna je upornost i nedostatak bilo kakvog obzira prema ikome za koga utvrdimo da je odgovoran za kriminal i zločine – kaže Brankica Stanković.

Kada razgovarate s njom, urednica “Insajdera” djeluje prije sramežljivo nego energično i zaista ne posjeduje ništa od onog glamuroznog novinarstva jedne Christiane Amanpour ili nekada Oriane Fallaci. Ova mlada žena neupadljivog glasa jednostavno pripada generaciji onih novinara kojima su principi profesije na prvom mjestu, jednostavno zato što živi u zemlji gdje tih principa nedostaje svugdje drugdje. Ona se ne busa u prsa, ali ni ne pregovara o etici novinarstva.