Ima li pilota u redakciji “Jutarnjeg”?

Šesnaestog veljače “Jutarnji list” je iznenadio samog sebe. Nakon nedavnih Žutelijinih “urbanih” analiza i Kuljiševog uobičajenog prostakluka, Davor Butković u tekstu pod naslovom “Prosvjedi u Varšavskoj društveno su značajni i treba ih poštovati” ne samo da se ne nadovezuje na njihove misli i nastavak prljave kampanje “Jutarnjeg” protiv kolovođa građanskih prosvjeda, već samorazumljivim smirivanjem tona želi ublažiti počinjenu štetu koju su te novine u servisiranju Horvatinčić/Bandićeva projekta počinile.

Nakon obnavljanja kampanje u Varšavskoj, tekstova Ž&K, nakon mirnog prosvjeda (četiri tisuće građana usprkos izuzetno lošem vremenu), nakon nasilne intervencije policije i hapšenja aktivista, demoliranja doista uspjele simboličke skulpture konja i micanja kontejnera, Butković poseže za nizom misli koje mu se “podrazumijevaju i čine naravnima”.

Prosvjetiteljski ton

Neočekivano, ali Davoru Butkoviću sve je posve “naravno”: “da se o interpolacijama u središtu bilo kojeg grada može beskrajno raspravljati; da se gradovi moraju mijenjati i da te promjene izazivaju otpore; da je besmisleno zahtijevati konzerviranje nečega poput Cvjetnog trga; da je Zagreb zapušten i da su investicije u centar grada više nego dobrodošle”. A “podrazumijeva” da je “privatni interes u velikim infrastrukturnim investicijama ujedno i javni interes (ne moraju biti suprotstavljeni javnima), da je svaki novi shopping centar dobrodošao jer shopping centri nisu u sukobu s kulturom gradskog života…” Slijedi nabrajanje njujorških butika i restorana pored MoMA-e, garaža u blizini Louvrea i bečke opere.

Usprkos svemu, Butković prosvjede u Varšavskoj ubraja u “vrednije društvene akcije”, smatra da “predstavljaju volju velikog broja građana”, i nastavljajući u naravnom i podrazumijevajućem, prosvjetiteljskom tonu, podučava nas da je “građanska neposlušnost na Zapadu već jako, jako dugo jedan od karakterističnih oblika izražavanja političke volje određenih grupa”. Piše da je “intervencija specijalaca protiv 23 prosvjednika izazvala dosta gorak okus i u onom dijelu javnosti koji dotad nije bio zainteresiran za prosvjede”. Ne čudi se Davor Butković ni kontejnerima ni konju, a misli da je intervencijom policija izazvala masovni podsmijeh na svoj račun. Zar samo to?

U nastavku svojevrsnog sanacijskog teksta, Butković prelazi na Tomislava Horvatinčića i misli da su suprotstavljeni stavovi podložni javnoj raspravi u “kojoj se mogu koristiti svi argumenti osim fizičkog nasilja”. Da se čovjek pita: Ima li pilota u redakciji “Jutarnjeg lista”?

Politička volja i nevolja

Prihvatljiva (mi) je većina stavova, osim onih da je svaki novi shopping centar u središtu grada dobrodošao i da općenito shopping centri nisu u sukobu s kulturom gradskog života, da privatni interes ne mora biti suprotstavljen javnom, da se o pitanju garaža misli drugačije od onog što već barem 25 godina o njima misle evropske kolege (struka i građani).

Nakon berlinske IBA-e, sredinom osamdesetih, podrazumijeva se da su obnove historijskih jezgri gradova “pažljive i nježne”, što je u direktnoj suprotnosti s građenjem shopping centara i podzemnih garaža velikog kapaciteta. One se dimenzioniraju u odnosu na stanare. Naime, već je količina automobila stanovnika samog gradskog središta dovoljna da je normalno kretanje gradskim ulicama onemogućeno. U skladu s takvom “normalnošću” i nizom povelja evropskih urbanista, i zagrebački urbanistički dokumenti su također od sredine osamdesetih, pa sve donedavno, zastupali takve teze.

Nastavljajući tekst, Butković počinje sve više pretjerivati, pa otkriva čitateljima “najvažniju činjenicu u slučaju prijepora oko Horvatinčićeve investicije u centru Zagreba. Prosvjedi protiv gradnje u Varšavskoj i na Cvjetnom odražavaju sve masovnije raspoloženje među hrvatskim stanovništvom. Radi se o izražavanju volje dijela građana protiv volje stvarne ili fiktivne, ekonomske ili političke moći”. Za tu bi tvrdnju već Pravo na grad i Zelena akcija trebali – a nije isključeno da to neće učiniti i sam zagrebački gradonačelnik u posljednjim pokušajima opstanka na funkciji – Davoru Butkoviću dodijeliti barem neku diplomu ili prigodnu skulpturu konja, neku grafiku poznatog slikara, zbog doprinosa razvoju hrvatske i gradske demokratske misli i prakse. U ime Hrvata, Butković piše o vladajućem neredu, nepostojećoj pravnoj državi, nepostojećem sustavu vrijednosti i prognozira da se “neke iduće demonstracije u Varšavskoj neće dogoditi zbog dva, tri stabla nego”, vjerovali ili ne, “zbog društvene nepravde i kaosa koje investicija na Cvjetnom trgu sada, nažalost, simbolizira”. Ali zašto, pobogu, plemeniti kolumnistu, nažalost?! Pretpostavljam da je Butkovića naljutilo što Horvatinčić i njega ubraja u “sedam do osam stotina tisuća Zagrepčana, koje međutim o tome nije ništa pitao”.

I na kraju svog teksta, u nadi da je dobro pomeo pred vratima vlastitim i matične mu kuće, slijedi upravo nevjerojatan bijes u opisu samog investitora Horvatinčića: “Svojom nevjerojatno nasilnom nespretnošću samo je pojačao osjećaj prosvjednika da se borbom za Varšavsku ustvari bore protiv društvene nepravde.” A zašto nespretnošću, poštovani kolega? Pa nije li donedavno ovaj nasilni “mačak u čizmama od tisuću eura” bio proglašavan prvakom zagrebačkog urbanizma i bogomdanim sanitarnim investitorom, spasiteljem donjogradskih blokova od štakornjaka? Pa u čije je ime on protekle tri godine nastupao i vrijeđao u “vašim” novinama – neprestance i uz “malu prijateljsku pomoć” vaših kolega iz redakcije, a sada i policije – građane koji su mirno htjeli upozoriti da se takva praksa ne smije nastavljati, da se mora drugačije planirati obnova gradskog prostora, zagrebačkih blokova, prometa općenito? Uz pomoć Bandićeve ekipe, ministarstava i šire, sve mu je donedavno uspijevalo. Ali vidi vraga, politička volja se nedavno pretvorila u nevolju i više se u iste diple neće tako lako moći svirati! Sada će pravna država izreći svoj pravorijek? Ne vjerujem, ali živi bili pa vidjeli.

Drpi lovu i bježi!

Ovo je tužna priča, uvaženi kolega, o jednom od brojnih primjera korupcije u zagrebačkoj vlasti i njenim pratećim službama, o tome kako je u Hrvatskoj moguće izigravati zakon i prilagođavati ga privatnim potrebama. Ona se u Hrvata obično ponavlja i u sumnjivim obradama i obnovama nastavlja. Kada smo ovakve priče prepričavali s “našim školskim prijateljem” Milanom Kangrgom, on bi obično rekao da je to – prebacivanje po Freudu.

No svemu usprkos, zahvaljujem na naporu i pomoći da me prisjetite u ime koga i čega se maltretiraju već preko tri godine građani na Cvjetnom trgu i ne namjeravaju tako lako odustati. Slažem se s vama, ali nemojte baš tako pretjerivati: “Prosvjedi u Varšavskoj moraju se tretirati isključivo kao legitimni izraz volje očito velikog broja građana, kao najprirodnija moguća pojava u demokratskom sustavu!” Ali kako ćete na stranicama vaših novina u to uvjeriti samog Horvatinčića i njegovog “sve nepopularnijeg zagovornika i suradnika Bandića”, pa naposljetku i vlastitog urednika i gazdu, kada tvrdite da se u slučaju prosvjeda u Varšavskoj uopće više ne radi o Varšavskoj ni o spomenutom dvojcu? No dobro, uvijek se možete izvući da o tome tako misle samo Žutelija&Kuljiš i neidentificirani broj građana kojima nitko, ne samo o Cvjetnom i Varšavskoj, nikada nije odgovorio. Jedini odgovor bit će valjda – specijalna policija.

Građanima ne preostaje drugo nego da se za Varšavsku i blok na Cvjetnom trgu bore sve dok u Skupštini ne bude izglasana javna procedura i objavljena javna rasprava, dok arhitekti – koji su napokon shvatili zašto se građani bune – ne raspišu natječaj i program o obnovi donjogradskih blokova. Samo se o tome na primjeru Cvjetnog trga – u uzaludnim prosvjedima, performansima i tekstovima – radilo i radi. Riječ je naprosto o toliko potrebnom iskazivanju ljubavi prema vlastitom gradu i društvu, o nastojanju da se postavi pitanje o stvarnom odnosu javnog i privatnog interesa pri izigravanju demokratskih procedura. A vaše su se novine, sa spomenutim kolumnistima na čelu, cijelo to vrijeme pravile da je riječ o skupini sumnjivih građana koji se protive uređenju grada, dobrodošlom kapitalu, deratizaciji… Sve se vrijeme, poštovani kolega, radilo o “udruženom nedemokratskom poduhvatu” Bandićeve administracije i institucija te poduzetnika Tomislava Horvatinčića i njegovih medijskih savjetnika – u namjeri da se građanima i gradu otmu Varšavska ulica, Cvjetni trg i blok, i podijeli lova. I to je sve!

Na temelju postojećeg urbanističkog plana i (ne)propisane zaštite, sve će biti nastavljeno u gotovo svim blokovima Donjeg grada ne zaustavi li se ova pljačka. Ako ništa drugo, vi ste, poštovani kolega, to barem pokušali. A ako vas slučajno pokuša uhapsiti policija – “naravno” i “podrazumijeva se” – javljam se da ću, svemu usprkos, svjedočiti o vašoj dobronamjernosti.