Optužite Hrastova tako da ne bude kriv

Vrhovni sud Hrvatske 2009. godine osudio je na sedam godina zatvora policajca Mihajla Hrastova za zločin počinjen 1991. na karlovačkom Koranskom mostu. Kao što znamo, to Županijskom sudu u Karlovcu nije uspjelo kroz tri pokušaja u posljednjih 19 godina. Na tom su se sudu izredali svi suci koji su mogli suditi u tom predmetu. Tri su puta Hrastova oslobađali, Vrhovni sud je njihove presude poništavao i vraćao na početak, da bi naposljetku sam morao presuditi. O toj pravosudnoj farsi “Novostima” govori Davorka Nyerš-Katušić, bivša zamjenica državne odvjetnice Karlovačke županije.

Pravi primjer aljkavosti bila je početna tužba, koju je još 1991. sastavio lokalni kadar Dragan Novosel, sadašnji prvi pomoćnik glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, a bila je napisana tako da nije optuživala nikoga osim Hrastova. Sud je ukupno tri puta, očito u dogovoru sa županijskim državnim odvjetništvom, optuženika oslobađao navodeći da je ubio 13 pripadnika Teritorijalne obrane Krnjak i trojicu teško ranio u nužnoj samoobrani, kako bi zaštitio živote svojih suboraca, koji su navodno bili ugroženi od razoružanih i po zemlji poleglih teritorijalaca.

Protuzakonita vještačenja

Treće suđenje trebalo je početi u septembru 2004. godine, a optužbu je trebala zastupati Davorka Nyerš-Katušić, tadašnja zamjenica državne odvjetnice Karlovačke županije Ljubice Fiškuš-Šumonja. Davorka Nyerš-Katušić, mlada i očito ambiciozna pravnica, htjela je raditi po pravilima struke, prema onome što je naučila na fakultetu i na brojnim seminarima o procesuiranju ratnih zločina. Do tada je radila kao zamjenica općinske državne odvjetnice u Karlovcu, pet godina kao sutkinja Prekršajnog suda u Zagrebu i manje od dvije godine kao zamjenica županijske državne odvjetnice u Karlovcu.

Pet tjedana prije početka trećeg suđenja Hrastovu Davorka Nyerš-Katušić dobiva taj slučaj, a istovremeno zamjenjuje svoju šeficu Ljubicu Fiškuš-Šumonja koja je bila na godišnjem odmoru. Ozbiljno je prionula poslu, ušla u bit stvari i sagledala cijeli niz nelogičnosti zbog kojih je tužba dotad dvaput padala na karlovačkom sudu.

– Iako je odvjetnica rekla da ostajemo kod prijašnjih vještačenja, mnogo me stvari mučilo. Rezultati svih vještačenja bili su protiv optužbe. Balističko je vještačenje bilo učinjeno u MUP-u, a optuženik je tada bio zaposlenik MUP-a. Prema tome, takvo vještačenje nije bilo relevantno, štoviše bilo je protuzakonito. Na fotografiji ubijenog Bižića, za kojeg preživjeli svjedok Svetozar Šarac tvrdi da je bio zaklan nožem, vidi se kartica na vratu s brojem samo zato da rana ne bi bila vidljiva – kaže za “Novosti” Davorka Nyerš-Katušić.

Također, nikako nije uspjela doći do video-vrpce obdukcija izvršenih nakon predaje tijela srpskoj strani, a koje je objavila TV Petrova gora. Kaže da su je šetali od policije do tužilaštva i suda i nazad. U pitanje je dovela i svjedočenje dr. Karle Pospišil-Završki od 3. septembra 1992. koja je optuženika okarakterizirala smanjeno uračunljivim, ali je istovremeno izjavila da je bio u stanju pucati iz dva oružja. Dr. Mira Mlinac-Lucijanić iz Opće bolnice Karlovac tvrdila je da je ranjeni Svetozar Šarac zadobio ozljede glave od eksplozivne rane, što je bilo u suprotnosti s drugim predočenim dokazima, koji su govorili o frakturnim ozljedama na njegovoj glavi.

Ni prijedlog HHO-a da iz Srbije budu dovedena preostala tri preživjela svjedoka ubojstva na Koranskome mostu nije bio prihvaćen.

Moćnici joj dali otkaz

Također, na suđenju Hrastovu trebao je biti primijenjen i statut Međunarodnog krivičnog suda za djela protiv ratnog zločina i humanitarnog prava. Naravno, ni to nije bilo učinjeno.

– Da ne bi bilo zabune, u državnom odvjetništvu Karlovačke županije bilo mi je nedvosmisleno rečeno da nijedan sudac u Karlovcu neće osuditi Hrastova. Nakon svih problema shvatila sam da više ne mogu zastupati optužbu – kaže naša sugovornica.

Naposljetku je, za kaznu, dobila otkaz. Državnoodvjetničko vijeće, kojem su predsjedavali najprije njezin profesor s Pravnog fakulteta Davor Krapac, a onda još jedna u pravosuđu moćna Karlovčanka, Zlata Hrvoj-Šipek, razriješilo je Davorku Nyerš-Katušić dužnosti. To je učinjeno s obrazloženjem da nije postupala u skladu s napucima svoje šefice Ljubice Fiškuš-Šumonja. Dobila je otkaz, premda je prije toga sama napisala zahtjev za razrješenje s dužnosti. Dakle, očita je bila namjera da bude istjerana iz državne službe. Tražila je pomoć glavnog državnog odvjetnika Bajića i njegovog zamjenika za Karlovačku županiju Milojka Vučkovića, no pomoći nije bilo. Štoviše, svi su je odbili.

Optužbu protiv Hrastova potom je preuzela upravo njezina šefica Ljubica Fiškuš-Šumonja. Hrastov i treći put biva oslobođen. O tome koliko je kvalitetno optužba bila zastupana najbolje govori činjenica da neutralni zagrebački novinari dva dana nisu uspijevali shvatiti kako to da Hrastov ima dvoje branitelja koji sjede jedan nasuprot drugome. Potom su shvatili da je jedan od tih branitelja zapravo tužiteljica, a da se uloga stvarnog Hrastovljevog odvjetnika svela na ponavljanje njezinih izjava. Svi prigovori zastupnika obitelji ubijenih i preživjelog Svetozara Šarca bili su odbačeni.

– U svom prezentiranju optužbe tužiteljica Ljubica Fiškuš-Šumonja zapravo je branila Hrastova, a medijski napadi optuženikova odvjetnika Krešimira Vilajtovića na mene bili su usmjereni na obranu županijskog državnog odvjetništva. Pokrivali su jedni druge. No nedavno, nakon 19 godina, hrvatsko pravosuđe ipak je donijelo osuđujuću presudu i pravda je ipak, na neki način, pobijedila. Je li presuda pravedna, o tom potom. U odnosu na druge zločine, primjerice na one u kojima su počinitelji srpske nacionalnosti, svakako nije. Međutim, ipak se pokazalo da je karlovački Županijski sud 19 godina griješio. Radeći na tom slučaju nisam se htjela osramotiti, ni pred samom sobom ni pred svojom profesijom – kaže Davorka Nyerš-Katušić.

Guranje zločina pod tepih

– Pravna praksa za ratne zločine s hrvatske strane nedvojbeno pokazuje da su se suđenja uspješnije odvijala izvan lokalnih sredina u kojima su zločini učinjeni. Put do pravosnažne presude u tim je slučajevima bio uspješniji. Na primjer, slučaj Norac. Znamo što se dogodilo i u slučaju Lora. Dakle, bolje je i efikasnije takve slučajeve premjestiti na druge sudove. Kakvu poruku šaljemo ljudima kada u TV prilogu pravosudni policajac srdačno tapše po ramenu optuženika za ratne zločine pri njegovom izvođenju iz sudnice? – pita Davorka Nyerš-Katušić.

Nakon što je postala nepodobna u županijskom državnom odvjetništvu doživljavala je razne osvetničke pakosti.

– Nezakonito su mi provalili u službene prostorije i pretresli službeni stol i moje privatne dokumente. Oduzeti su mi brojni dokumenti, privatne knjige i stručna literatura.

Kaže da je prilikom dolaska na novo radno mjesto zatekla nekoliko predmeta koji su se ticali zločina počinjenih protiv osoba srpske nacionalnosti u Karlovcu.

– U većem broju slučajeva nije bilo teško pronaći počinioce, ali se to očito nije željelo. Zločini su gurani pod tepih. Svjedoci koji su željeli svjedočiti sve su više gubili volju za tim. Bojali su se, znalo se sve u policiji i ostalim tijelima – zaključuje Davorka Nyerš-Katušić.