Lažni bijeg odbačenih sudaca “naprednjacima”
Usred ljetnog zatišja – gotovo cijeli državni srbijanski vrh je na odmoru – buknuo je novi skandal, novi nastavak sapunice zvane “reforma pravosuđa”. Naime, Vladimir Cvijan, u Srpsku naprednu stranku odbjegli savjetnik predsjednika Borisa Tadića, izjavio je u petak na konferenciji za novinare da je čak 650 od oko tisuću neizabranih sudaca i tužitelja, pristupilo u članstvo Srpske napredne stranke.
“Stanovito pretjerivanje”
U javnosti je izbila nevjerica, jer teško bi bilo povjerovati da se i njih 65 učlanilo u neku stranku dok čekaju rješenja Ustavnog suda Srbije. Samo suci su tom sudu podnijeli 829 ustavnih žalbi, od kojih je tek nekoliko dosad riješeno, ali bez jasnog ustavnog stava o tome. Zamjenik predsjednika te stranke i ex-radikal Aleksandar Vučić tu je brojku označio kao stanovito pretjerivanje, ali je ostao pri konstataciji da je riječ o “nekoliko stotina” sudaca, uglavnom onih koji su prešli u odvjetničke redove nakon što nisu ponovo izabrani na sudske funkcije.
To je odmah otvorilo političke sukobe i debate: Tadićevi demokrati odmah su skočili s tvrdnjom da SNS-u smeta pravna država, koju jamči reforma pravosuđa, a Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića (koja sebe vidi oporbenom) zatražila je da “država zaštiti reformu”, te da se hitno sazove sjednica Odbora za pravosuđe Skupštine Srbije, koja je, uzgred, na kolektivnom odmoru.
U isto vrijeme u Društvu sudaca Srbije telefoni zvone kao ludi i neizabrani suci se masovno javljaju i demantiraju da su dio navodnog “čopora” koji je navodno pristupio naprednjacima.
Među faktima valja navesti i to da je sporna reforma pravosuđa, za koju su i evropske institucije našle da nije bila dovoljno transparentna – što nadležni pokušavaju uporno gurnuti pod tepih – već mjesecima pod lupom stručnjaka, pa je zato nedavno i Vlada Srbije odlučila da će neizabrani suci i tužitelji koji su se žalili Ustavnom sudu i nakon isteka od šest mjeseci nakon razrješenja, primati plaću sve do konačne odluke Ustavnog suda.
Osim toga, po Ustavu Srbije sucima i tužiteljima zabranjeno je članstvo u bilo kojoj političkoj stranci, što znači da su oni koji su pristupili naprednjacima prekršili Ustav, te da nezakonito primaju novac od države.
O tome se, međutim, najmanje govori: glavni argumenti Vučića i četvoro neizabranih sudaca koji se pokazali javnosti kao novi članovi naprednjaka, jest da su oni koji su izabrani na sudske i tužiteljske funkcije članovi Demokratske i ostalih stranaka u vladajućoj koaliciji, te će se sad neizabrani suci u političkoj stranci boriti za smjenu vlasti. Valjda da bi se nakon izbora na kojima će, nadaju se, pobijediti ponovo vratili u pravosuđe.
Falš reforma
Vladajući, jasno, tvrde da je reforma pravosuđa apsolutno sjajno izvedena i da se već pokazuju rezultati, iako je sudstvo – kako tvrde oni koji sa sudovima imaju posla – u priličnom kolapsu. Kad su objavljeni spiskovi reizabranih, sasvim je bilo jasno da su izabrani neki koji to ne zaslužuju i koji su bili u službi političkog režima Slobodana Miloševića, ali i da među neizabranima ima priličan broj onih koji su po rezultatima i shvaćanju sudskog poziva apsolutno trebali biti među izabranima.
Nitko – ni jedni, niti drugi – nije dobio nikakvo obrazloženje za reizbor ili neizbor, što su i Evropa i Ustavni sud Srbije ocijenili nedopustivim. Tada je predsjednica Visokog savjeta sudstva Nata Mesarović izjavila da su neizabrani, svi redom, bili nestručni ili nedostojni, da su šurovali s mafijom, bavili se poslovnom pratnjom i još koješta. Sada SNS tvrdi da su izabrani svi redom članovi vladajućih stranaka, zbog čega se nitko ne može osjećati dobro, pa ni suci koji u cijeloj toj zavrzlami pokušavaju nezavisno raditi svoj posao.
Netransparentnost reforme i odsustvo kriterija za reizbor, kako je to ustanovljeno u evropskim institucijama, tako stalno potresaju srbijansku javnost i ruše ionako plitko povjerenje u pravosuđe. Sve će se sasvim sigurno odraziti i u ocjenama napretka Srbije u evropskim integracijama na jesen.