Pokrajine

Mirko i Slavica Metikoš brinu o unucima koji su ostali bez majke

Djeci hitno odrediti skrbnika

Glina će pomoći i obitelji i djeci, ali bitno je da se najprije odredi skrbnik. Onda će se grad sa skrbnikom dogovoriti o varijantama pomoći, kaže gradonačelnik Gline Milan Bakšić

Mirko i Slavica Metikoš iz Bijelih Voda kraj Gline suočeni su s posljedicama porodične tragedije, odnosno ubistva njihove kćeri Nikoline koje se zbilo potkraj avgusta. Od tragičnog događaja u glinskom gradskom parku, kad je Nikolinu ubio nasilni suprug Josip Štajdohar, s Mirkom i Slavicom, osim njihovog sina Dejana, žive i unuci, sinovi pokojne Nikoline: četverogodišnji Robert i dvogodišnji Igor. 

Kad smo ih posjetili u njihovoj kući, njih dvojica su razdragano jurili po prostorijama i po dvorištu, gdje im je uređen i pješčanik pun dječjih igračaka. Iako djeluju kao druželjubiva, vesela i u svakom pogledu zbrinuta djeca, jer ostalo troje ukućana čini sve da im bude što bolje, tragedija kojoj su prisustvovali ipak je ostavila posljedice.

Pomoć SNV-a

– Posljednjih nekoliko noći govori i viče u snu – kaže Slavica Metikoš o Igoru držeći ga u naručju, dok Robert pokušava uključiti TV kako bi gledao omiljene crtane filmove. Iz Gline se vratio i Dejan, koji je vrlo dobar učenik drugog razreda tamošnje srednje škole; svaki dan Mirko ga po vrlo lošem putu vozi do Gline i nazad. Dječaci su okruženi ljubavlju i pažnjom, ali će i njima i porodici u cjelini biti potrebna pomoć. Prvo pravna, da im se odredi skrbnik, jer se tek tada može rješavati materijalna i socijalna pomoć.

– Sa skrbništvom ne bi trebalo biti problema, jer su Mirko i Slavica još mladi ljudi i sposobni da se brinu o djeci – kaže pravnica SNV-a Tatjana Vukobratović Spasojević, koja ih je s odvjetnicom Slađanom Čanković posjetila nekoliko dana ranije kako bi se na licu mjesta upoznala sa situacijom, dogovorila pravnu pomoć i uručila pomoć od 3.000 kuna.

– Oni imaju uvjete za brigu o djeci, pa ne bi trebalo biti nikakvih problema da dobiju skrbništvo – dodaje pravnica i podsjeća na praksu da se djeca u takvim slučajevima daju na brigu porodici nastradalog roditelja.

Porodici Metikoš bit će potrebna i materijalna pomoć, prije svega oko osiguravanja prikladnih uslova stanovanja za djecu. Nakon povratka, desetak godina žive u velikoj kući koju su kao vrijedni i tada zaposleni ljudi izgradili prije rata. Rat i izbjeglištvo ostavili su posljedice i na kući, koja je nakon “Oluje” opljačkana i devastirana. Na katu, koji je predviđen za smještaj djece, podovi su još uvijek betonski. Kako mu kuća nije bila posve uništena, Mirko nije mogao tražiti obnovu, a jedinu pomoć pružili su mu luterani i CRS s programom krava-tele.

– Mnogi ljudi su porodici Metikoš obećali pomoć. Glinski VSNM dao je 2.000 kuna za prvu ruku, a iako su naši fondovi prazni jer se bliži kraj godine, nastojat ćemo dati još nešto – kaže predsjednik tog Vijeća Dušan Metikoš.

– Ali nešto više možemo učiniti kad se riješi pitanje skrbništva – dodaje.

Boravak u vrtiću

Na tu potrebu ukazuje i gradonačelnik Gline Milan Bakšić.

– Kao gradonačelnik pažljivo pratim sve što se dešava i kontaktiram s policijom i socijalnom službom. Grad Glina će pomoći toj djeci, ali formalno-pravno je bitno da se neka osoba imenuje za skrbnika. Grad Glina će se zajedno sa skrbnikom dogovoriti o varijantama pomoći i obitelji i maloj djeci. Razgovarao sam i o tome da im se omogući boravak u dječjem vrtiću gdje bi se uz drugu djecu kvalitetnije socijalizirali – kaže Bakšić i dodaje da će, kad se odredi skrbnik, otići u privatnu posjetu porodici Metikoš.

– Metikošima bi oko obnove kuće mogla pomoći i država, odnosno nadležno ministarstvo, putem stambenog zbrinjavanja dodjelom građevinskog materijala, kako bi se kuća mogla obnoviti i urediti prostorije za djecu – smatraju u SNV-u.

Nadležne službe opet kasne

Iako postoji volja da se Metikošima pomogne, grad ne pokazuje preveliku ažurnost.

– Zvali su me u Glinu na testiranje i razgovor za skrbništvo, ali nisam mogla napustiti djecu. Onda je dogovoreno da dođu i to obave kod nas, ali iako su se dva puta najavljivali, nisu došli – kaže Slavica Metikoš.

Zadnja je informacija da su nadležne službenice na bolovanju, pa se zbog toga čeka, što je doista neprimjereno. Jer Nikolina Metikoš ubijena je upravo zbog propusta i sporosti nadležnih službi. Još 2008. godine u više je navrata prijavila nasilnog muža, a 29. maja 2009. protiv njega podnijela krivičnu prijavu, nakon čega je 20. novembra te godine ispitana pred istražnim sucem, gdje je rekla da je muž nju i djecu psihički i fizički zlostavljao. DORH je Općinskom sudu u Sisku dostavio optužni prijedlog tek 11. februara 2010, ali ga nisu klasificirali kao predmet koji treba rješavati po hitnom postupku, premda je Josip Štajdohar bio više puta osuđivan za blaža krivična djela. Iako je Nikolina, koja je pokrenula i zahtjev za razvod braka, morala biti u skloništu za žene žrtve nasilja u Sisku, predsjednica Općinskog suda u Glini Blaženka Navara Ban koja je odlučivala u brakorazvodnoj parnici, na prijedlog Centra za socijalnu skrb u Glini donijela je odluku po kojoj se djeca jednom tjedno moraju viđati s ocem. To je, zahvaljujući i propustu policije koja nije pregledala Štajdohara, ali i socijalne službe koja ih je pustila bez nadzora, 25. avgusta završilo kobno.

Kad smo bili u posjeti Metikošima, Mirko je posjetio i groblje gdje mu je sahranjena kći. Drvena krstača prekrivena mnogobrojnim sasušenim vijencima i cvijećem koje su mnogobrojni ožalošćeni položili na njen grob. Hoće li obećanja nadležnih, dana porodici koja bi trebala brinuti o Robertu i Igoru, trajati duže od vijenaca na Nikolininom grobu?

Nenad Jovanović

Humanitarni “Dani hleba” u Belom Manastiru

Novac deci bez roditelja

Učenici su izrazili želju da prilozi od prodaje proizvoda od peciva idu na žiro-račun njihovih dojučerašnjih kolega koji su ostali bez roditelja

Manifestacija “Dani hleba – dani zahvalnosti za plodove zemlje” koja se obeležava svake godine tokom oktobra, prvi je put izvan školskih hodnika i dvorišta izvukla i mališane iz Osnovne škole “Dr Franjo Tuđman” iz Belog Manastira: na dvadeset štandova sudelovalo je oko 700 mališana i nastavnika.

Ovogodišnja manifestacija na glavnom belomanastirskom trgu, po prekrasnom suncem okupanom danu, imala je i humanitarni karakter, jer je jedan od razreda izrazio želju da prikupljeni dobrotvorni prilozi od prodaje proizvoda od peciva idu na žiro-račun njihovih dojučerašnjih kolega, Ive i Frane Kovača, koji su u strašnoj porodičnoj tragediji ostali bez oboje roditelja i školovanje nastavili kod bake i dede u Bizovcu. Osim ove humanitarne geste, svi proizvodi koji nisu našli put do nepca građana kao i svake godine darovani su penzionerima iz dva doma za penzionere na području Belog Manastira. Uz mališane iz osnovne škole, “Danima hleba” prisustvovali su i gosti iz belomanastirskog dečijeg vrtića “Cvrčak”, koji su se iz posve razumljivih razloga najviše radovali manifestaciji. Z. Popović

Socijalni program Mirovne grupe “Oaza” iz Belog Manastira

Topli obroci za 46 osoba

“Oaza” je za projekt “Dostava besplatnih toplih obroka” nabavila i posuđe za prenošenje kuhane hrane, tzv. jelonoše

Tri posljednja mjeseca ove godine, 46 starijih i nemoćnih Belomanastiraca svakog će radnog dana dobivati besplatni topli obrok, a za dane vikenda osigurani su im suhi obroci. To je pilot-projekt koji provodi belomanastirska Mirovna grupa “Oaza” u sklopu svog socijalnog programa. Projekt je nominiran Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, koje je odobrilo jednokratnu potporu od 67.000 kuna, a Grad Beli Manastir izdvojio je 90.000 kuna.

– Za sada ni jedno društvo Crvenog križa u Baranji nema uvjete za kuhanje hrane pa se ona svakodnevno dovozi iz osječkog Crvenog križa, a “Oazin” dostavljač tople obroke razvozi do korisnika – kaže Vesna Nedić, voditeljica “Oazinog” pilot-projekta “Dostava besplatnih toplih obroka”, nadajući se da će pronaći i sredstva za nastavak dostave hrane. Naglašava da će dio sredstava osigurati Grad Beli Manastir, dok će se ostatak potražiti kroz IPA-projekt. Popis imena osoba koje će, za sada, devedesetak dana svakodnevno pojesti svježe kuhani obrok, “Oaza” je dobila od Centra za socijalnu skrb.

– Hvala Bogu i hvala vama – sa suzama u očima odgovorila je jedna bakica, kad su joj “Oazine” volonterke Dubravka, Stela, Vesna i dostavljač Ljubo prvoj donijeli prvi topli obrok, koji se sastojao od četvrt kruha, jogurta te tijesta sa sirom i prženom slaninicom. Dostavljač i volonterke, puni dojmova, kažu da četrdesetak puta izrečeno “velika hvala” dovoljno govori o tome kako su ih korisnici dočekali. Od 67.000 kuna “Oaza” je, za projekt “Dostava besplatnih toplih obroka”, nabavila tzv. jelonoše (posuđe za prenošenje kuhane hrane), financirala edukaciju aktivista i javnu tribinu, a nabaviće perilicu i peglu za potrebe projekta “Pomoć starim osobama u kući”. J. Nedić

Prva izložba u obnovljenom Gradskom muzeju Bjelovara

Povratak Bakića u rodni grad

Ministar kulture Božo Biškupić naglasio je da Vojin Bakić nije samo hrvatski, već i evropski i svjetski umjetnik

Obnovljeni Gradski muzej Bjelovara za prvi postav ima izložbu “Bjelovarska imena europske likovne umjetnosti: Vojin Bakić – Edo Murtić – Nasta Rojc – Ivo Friščić”. Muzej i izložbu otvorili su 28. septembra gradonačelnik Anton Korušec i ministar kulture Božo Biškupić, koji je Bjelovaru čestitao na hrabrosti pri ulaženju u ovako veliki pothvat i zaželio da bjelovarski muzej postane poznat kao novi krapinski muzej.

– U ovom prekrasnom prostoru zgrade stare 170 godina moći će se ponuditi raznovrsni sadržaji, a stvoreni su odlični uvjeti za zbrinjavanje vrijedne građe od prapovijesti do danas – rekao je Biškupić. Ministar je veći dio izlaganja posvetio slavnom kiparu Vojinu Bakiću i njegovom stvaralaštvu, naglasivši da Bakić nije samo hrvatski, već da je po umjetničkim ostvarenjima i evropski i svjetski umjetnik. Bakić je bio rado viđen gost mnogih većih galerija svijeta, a njegovi radovi 60-ih godina prošlog stoljeća objavljivani su u svim značajnijim katalozima, rekao je ministar.

– Uvrštavanje Bakića i njegovih radova još je jedan od znakova povratka Bakića u svoj rodni grad – ocijenio je Dušan Matić, jedan od članova inicijativnog odbora za obnovu spomenika “Bjelovarac”, koji je sa Snješkom Knežević tom prilikom bio gost gradonačelnika. Osim biranih riječi ministra Biškupića, Matiću se svidjelo i kako je, sa simpatijama i srdačno, primljena Bakićeva kći Irena koja živi u Zemunu. Domaćin je prihvatio ideju da se pozove Bakićeva kći kojoj su mnogi mlađi i stariji Bjelovarčani prilazili i razgovarali s njom.

Na izložbi se, po Matićevim riječima, nalazi i veći broj Bakićevih radova, a između ostalog i glava s vratom i šaka, jedino što je ostalo od čuvenog “Bjelovarca” miniranog 1991. godine. Ostatke spomenika Bakić je nakon miniranja sklonio u svoju kuću, a kasnije ih je nastavnik likovnog odgoja Branko Medar poklonio muzeju.

Među eksponatima je i skica za spomenik rađena 1946. i 1947. godine, kao i dio metalne ploče spomenika pobjede kod Kamenskog, poklon Novoseljana gdje je Bakić imao svoj atelje i stvarao skulpture većih dimenzija, koje nije mogao u ateljeu na Rokovom perivoju, dobivenom nakon što mu je u januaru 1956. izgorio stari atelje. U toku su i završni radovi u spomen-parku Borik gdje je “Bjelovarac” bio do miniranja, a procjenjuje se da bi početkom novembra obnovljeni spomenik trebao biti vraćen na svoje mjesto. N. Jovanović

Svestrani umjetnik Uroš Petrović u Rijeci

Izložba nagrađivanog beogradskog fotografa

Za fotografiju “Lampa”, snimljenu nad kanjonom Drine, Uroš Petrović je dobio prvu nagradu magazina “Nešnal džiografik”

Izložba pod nazivom “Tajne” u riječkoj galeriji Filodramatika predstavlja 22 fotografije velikog formata beogradskog autora Uroša Petrovića. Riječkoj su publici predstavljeni pejzaži Srbije viđeni okom autora.

Njegove su fotografije poznate u cijelom svijetu. Posjećenost sajta s fotografijama broji se u više stotina hiljada ulaza. Za fotografiju “Lampa”, snimljenu nad kanjonom Drine, Petrović je dobio prvu nagradu magazina “Nešnal džiografik”, a Majkrosoft je odabrao četiri fotografije za skrinsejvere novog operativnog sistema “Vindous sedam”. Nagrade dobiva i za svoj literarni rad (Dositejevo pero, Neven, Nagrada Zmajevih dečjih igara). Autor je romana i priča za djecu i odrasle. Njegova književnost fantastične provenijencije našla je mjesto u školskoj lektiri.

U Rijeci je Uroš Petrović u Osnovnoj školi “Gornja Vežica” održao i kreativnu književnu radionicu, na veliko zadovoljstvo učenika i njihovih nastavnika. Radionica se bazirala na njegovom književnom serijalu “Zagonetne priče” i novom sistemu učenja koji se zasniva na funkcionalnoj upotrebi naučenog. Jedan od autora tog NTC sustava je i Uroš Petrović, koji je ujedno predsjednik udruženja Mensa Srbije i jedan od najboljih rješavača testova inteligencije na svijetu. Tim se načinom usvajanja novih znanja podiže intelektualni potencijal kod djece, a već se primjenjuje u pojedinim evropskim zemljama. Lj. Radojčić

Umro kipar Ratko Petrić

Akademski kipar i umirovljeni profesor Ratko Petrić preminuo je u Zagrebu. Ratko Petrić (Zadar, 1941) kiparstvo je diplomirao u klasi Vanje Radauša 1966. i bio suradnik njegove Majstorske radionice od 1996. do 1969. godine. Suosnivač je likovne grupe Biafra. Radio je socijalnu i angažiranu skulpturu te cikluse kojima ironizira društvene mane i pomodnosti. Bavio se i karikaturom i grafičkim oblikovanjem. Izlagao je na više izložbi u zemlji i inozemstvu. Bio je sudionik više međunarodnih kiparskih simpozija. Načinio je dvadesetak skulptura u javnim prostorima, ponajviše u Zadru i Zagrebu. Začetnik je ideje Aleje skulptura na savskome nasipu u Zagrebu. Dobitnik je mnogih nagrada, među kojima i Salona mladih 1972. i 1973, na Bijenalu mladih u Rijeci 1975, “Vjesnikove” nagrade “Josip Račić” za 1976, godišnje nagrade HDLU-a 1993. i Velike nagrade 30. zagrebačkog salona 1995.

S Ratkom Petrićem dogovarala se obnova spomenika u Jadovnom koji je, poput mnogih drugih antifašističkih spomenika, srušen u devedesetima. Kipar je bio jako zagrijan za ideju da se rekreira njegov izvorni izgled iz 1988. kad je postavljen kod Šaranove jame. Nažalost, umjetnika je u plemenitoj namjeri prekinula smrt. R. I.

Istražuje se ratni zločin u Dugoj Resi

Istraga koju provodi karlovačka policija po nalogu karlovačkog županijskog državnog odvjetništva, treba utvrditi da li je u podrumu đačkog doma u Dugoj Resi nad trojicom pripadnika JNA u septembru 1991. godine počinjen ratni zločin. U vrijeme pada malog intendantskog skladišta JNA u gradskoj četvrti Ilovac, iz obližnjeg kafića na silu su u Dugu Resu dovedena trojica vojnika, koji su bili psihički i fizički maltretirani.

Županijska državna odvjetnica Gordana Križanić novinarima je potvrdila da su primili krivičnu prijavu podnesenu protiv nepoznatog počinioca zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Neslužbeno se doznaje da su prijavu podnijeli oštećeni Milan Kljajić, Petar Vučetić i Petar Dokić. Policija je počela sa ispitivanjem onih čija se imena spominju u krivičnoj prijavi pa je nedavno na razgovoru u karlovačkoj Policijskoj upravi bio i Dugoreščanin B.Š., koji je u sporno vrijeme bio zaposlenik kontraobavještajne službe.  Osnovne informacije o ovom navodnom zločinu u Karlovac su došle iz Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije. M. C.