Pokrajine

Predavanje “Srpska prezimena i krsne slave u Hrvatskoj”

Dvije trećine prezimena završava na “ić”

Osnova prezimena može biti različita, a najčešće je to lično ime rodonačelnika određene familije. Osim toga, prezimena se grade od muških i ženskih imena, od naziva zanimanja, od imena životinja i drveća, od neke izrazite ljudske osobine ili mane

– Postoji preko 50.000 srpskih prezimena, od čega dvije trećine završava na – ić, a najčešća su Jovanović, Popović i Petrović, moglo se čuti na predavanju “Srpska prezimena i krsne slave u Hrvatskoj” koje je u dvorani “Prosvjete” u Zagrebu, 28. oktobra održao historičar Ognjen Šekuljica.

Govoreći o prezimenima i njihovom korištenju, Šekuljica je naglasio razlike koje postoje u prezimenima u Srbiji, krajevima koji su bili pod tuđinskom vlašću i drugdje. Ova prva formirala je  srpska vlast u skladu s narodnom tradicijom, dok su ove potonje formirale strane vlasti koje su imale interes da otežaju ili onemoguće očuvanje identiteta.

– Austrija je od početka 19. vijeka administrativnim putem zabranjivala postojanje prezimena sa nastavkom – ić, pa u Dalmaciji, ali i drugim dijelovima Hrvatske ima manje takvih prezimena, rekao je Šekuljica i dodao da se i u novije vrijeme administrativnim putem, odnosno pogrešnim upisom u rodni list i druga dokumenta, mijenja porijeklo i prošlost nosilaca prezimena.

Prezime po mani

Osnova prezimena može biti različita, a najčešće je to lično ime rodonačelnika određene familije. Osim toga, prezimena se grade od muških i ženskih imena, od naziva zanimanja,

od imena životinja i drveća, od neke izrazite ljudske osobine ili mane, od naziva nekog naroda, od naziva grada ili pokrajine, od imena neživih stvari ili pojmova stranog porijekla, kao i od vojnog ili svešteničkog čina, rekao je Šekuljica. On je podsjetio na prezime Četnik koje je proisteklo iz naziva za komite u Makedoniji ili iz zvanja komandira čete. Prezime Popović, često je kod porodica koje su generacijama davale sveštenike.

– Istraživanja prezimena, pogotovo ako imaju netipično porijeklo često su vrlo zahtjevna, rekao je i dodao da je Jovan Cvijić kad je bio na čelu Srpske akademije nauka i umetnosti u svoje vrijeme plaćao sveštenike i studente da, svatko u svom kraju,  prikupljaju podatke o preizmenima, narodnim običajima i predanjima, ali da je nakon njegove smrti to prestalo i time se bave brojni pojedinci i institucije, ali svatko posebno.

Govoreći o slavi kao pravoslavnom običaju slavljenja porodičnog sveca, Šekuljica je rekao da se taj običaj najviše povezuje sa Srbima, iako neki slični običaji postoje i u dijelovima Makedonije i Bugarske, ali i kod katolika u Boki Kotorskoj, Konavlima, južnoj Hercegovini, Dalmaciji i Bosanskom Grahovu, pa i kod Albanaca katolika.

O porijeklu slave postoji nekoliko teorija, pa neki autori smatraju da je slava ostatak slavenskog paganizma koji je imao veliki broj bogova prije usvajanja kršćanstva, pa običaj slave najvjerovatnije predstavlja zamjenu porodičnog, odnosno rodovskog poganskog zaštitnika kršćanskim svetiteljem zaštitnikom.

Drugi vjeruju da su Srbi usvojili ovu tradiciju u vrijeme pokrštavanja, negde krajem 9. vijeka kada se sam dan masovnog krštenja uzimao kao dan sveca zaštitnika, a ima i tvrdnji da je svako pleme usvojilo svog zajedničkog zaštitnika, kao i da slava samo predstavlja sveca koji je zamijenio prethodnog poganskog boga-zaštitnika.

Najčešće slave

Pouzdano se zna da je slava vezana uz Svetog Savu koji je uveo taj obred na liturgijskoj osnovi izvedenoj iz teza da je porodica crkva u malom, gdje otac porodice predstavlja vladiku i sveštenstvo, a ostali članovi porodice vjernike. Od vremena Svetog Save taj obred i običaji koji ga prate postepeno se širio, ali i mijenjao i sve manje sadržavao duhovnu komponentu. – Tako danas malo tko izgovara tropar, crkvenu pjesmu koja se razlikuje od sveca do sveca, a skromnu trpezu uz slavski kolač i koljivo zamijenile su bogate trpeze, bilo mrsne, bilo posne, pri čemu se domaćice takmiče koja će imati bolje posluženje ili veći broj kolača, a gosti se prejedaju.

Pored porodične slave, postoje i crkvene, gradske i seoske, plemenske, pa i stranačke ili zanatlijske slave, s tim da su ove uvedene kasnije.

Najčešće slave su Sveti Nikola (19. decembra), Đurđevdan 6. maja, Sveti Jovan Krstitelj ili Jovanjdan – 20. januara, Mitrovdan 8. novembra i Aranđelovdan, 21. novembra. Uz te krsne slave, slave se i Sveta Petka koju uglavnom slave žene i Sveti Sava koji je slava učenika, škola i prosvjetnih organizacija.

– Iako je Nikoljdan najčešća srpska slava, nju ipak ne slavi 70 posto Srba kako se priča, već negdje iznad 40 posto, rekao je Šekuljica.

Nenad Jovanović

Benkovac kraj Okučana

Godišnjica Psunjskog partizanskog odreda

11. oktobra 1941. godine donesena je istorijska odluka za narod ovog kraja o podizanju narodnog ustanka i formiranju Psunjskog partizanskog odreda koji je izveo prvu oružanu akciju napadom na općinu Rajić

Pred dvjestotinjak okupljenih mještana psunjskog kraja, u Benkovcu kraj Okučana obilježeno je sjećanje na 69. godišnjicu osnivanja Prvog partizanskog odreda tog kraja.

U pitomom slavonskom kraju ispod južnih obronaka Psunja, 11. oktobra 1941. godine donesena je istorijska odluka za narod ovog kraja o podizanju narodnog ustanka i formiranju Psunjskog partizanskog odreda koji je izveo prvu oružanu akciju napadom na općinu Rajić. Ova uspješno provedena akcija dala je dodatnu motivaciju i podstrek za širenje otpora naroda ovog kraja.

Do kraja 1941. godine bio je formiran i Prvi partizanski bataljon Slavonije sa tri čete, dok je na proljeće 1942. godine, 11. oktobra formirana 12. proleterska udarna brigada opjevana kao Majka Slavonije.

– Slavonija sa svojim borcima NOB-a dala je čak tri divizije od kojih je prva formiran Prvi slavonski korpus, kasnije nazvan VI korpus Narodnooslobodilačke vojske. Šumama i gorama naše Zapadne i Središnje Slavonije, kao aktivni sudionici NOB-a i antifašističke borbe prošli su mnogi kasnije istaknuti društveno-politički, kulturni i javni radnici, ali i niz drugih neimenovanih boraca koji su svoje živote ugradili u bolje sutra za sve njihove potomke, naglasio je Dušan Nogić predsjednik VSNM gradskog vijeća Nove Gradiške koje je zajedno sa županijskim vijećem srpske nacionalne manjine Brodsko-posavske županije, općinskim vijećem srpske nacionalne manjine Okučana i SAB-om organizirao sjećanje na slavne davne NOB-a.

Spomenik koji danas podsjeća na te dane uspio je odoljeti naletima događajima tokom rata devedesetih, ali zbog neodržavanja i samog zuba vremena, urušava se sam od sebe.

– Spomenik je izgrađen od kamena i vrijeme ga je dosta načelo.Ukoliko ga mislimo očuvati mora se hitno sljedeće godine nešto poduzeti povodom njegove obnove za što je neophodna pomoć Ministarstva kulture, ističe Slavko Čiča predsjednik Županijskog vijeća srpske nacionalne manjine Brodsko-posavske županije.

Benkovac kraj Okučana je inače povratničko mjesto naseljeno prvenstveno srpskim življem koji se prije rata bavio isključivo poljoprivredom. Svakodnevnica Benkovčana je dosta teška, jer povratkom na devastirana imanja nalaze se na samoj nuli, bez poljoprivredne mehanizacije i početnog kapitala potrebnog za novi životni početak. Prema tome, većinom staračka populacija ovog partizanskog kraja primorana je pošto-poto prodati svoju djedovinu koja je s godinama već pretvorena u šikaru i šumu.

P. Arbutina

Demoliran spomenik ustaškim žrtvama na Kordunu

Noć vještica u Prkosu

U noći s nedjelje na ponedjeljak, uoči Dana mrtvih, nepoznati počinioci demolirali su spomenik žrtvama ustaškog terora u Prkosu, postavljen u sjećanje na 21.decembra 1941. godine, kada je stradalo oko 1.500 nevinih mještana Korduna. Bijela mramorna ploča na spomeniku je razbijena i gornja polovica ploče je srušena na tlo, a ostaci se nalaze razbacani uokolo. Potpuno je razbijena i crvena zvijezda petokraka koja se nalazila na betonskom podestu na zemlji. Nitko iz obližnjih kuća nije čuo kada se vandalizam dogodio. Policija je bila na mjestu događaja i izvršila uviđaj te je razgovarala s okolnim stanovništvom.

Počinilaca je očito moralo biti više, a oštećenja na gonjem dijelu ploče mogli su prouzročiti samo teški željezni batovi s dugačkim drškama.

Ovaj čin osudili su Rade Kosanović, predsjednik ŽVSNM i županijskog SDSS-a kao i Danica Mičić ( SDSS), zamjenica načelnika općine Lasinja. Neki predlažu da da sve ostane kako je sada, da javnost doista vidi kakav tretman u državi koja se poziva na antifašizam imaju Srbi povratnici, antifašisti i nevine civilne žrtve ustaškog terora.

Ovaj spomenik upisan je još 1969.godine kao kulturno dobro RH i kao takav se vodi u Ministarstvu kulture. Lani je također bio meta vandala kada su ga išarali grafitima fašističkog sadržaja, ali do sada policija nije otkrila počinioce.

Policija je tada predložila ŽVSNM Karlovačke županije da, s obzirom na malu materijalnu štetu, samo podnese prijavu protiv nepoznatog počinioca zbog oštećenja tuđe stvari, umjesto da po službenoj dužnosti sama podnese krivičnu prijavu zbog oštećenja državne imovine i širenja poruka rasističkog i nacionalističko-šovinističkog sadržaja. M. C.

U Vukovaru otvoren Srpski kulturni centar

Profesionalni pristup kulturi

Srpski kulturni centar će pokušati da na jedan transparentan način omogući da se vidi ukupan obim kulturne baštine, rekao direktor Petar Matić

Izložbom ikona 18.i 19.veka Eparhije osječkopoljske i baranjske u Vukovaru je ozvaničen početak rada Srpskog kulturnog centra čije se prostorije nalaze u Zajedničkom veću opština. Iako je registrovan u aprilu prošle godine, njegovo otvaranje prolongirano je iz administrativno-tehničkih i finansijskih razloga. Srpski kulturni centar će delovati na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije, njegovo sedište biće u Vukovaru, a depadans u Dardi. Prema rečima direktora Pere Matića, prof.kustosa, reč je o posve novom sadržaju i ustanovi koja donosi profesionalni pristup kulturi.

– Mi smo skloni da najviše prostora dajemo masovnoj kulturi koja jeste  deo našeg identiteta, ali mi imamo i ogromno bogatstvo kroz knjigu, sliku, graditeljstvo…Srpski kulturni centar će pokušati da na jedan transparentan način omogući da se vidi ukupan obim kulturne baštine, rekao je Matić.

Centar će se baviti istraživanjem jezika i govora na ovom prostoru i zaštitom materijalne i nematerijalne kulturne i spomeničke baštine. Delimično će se baviti muzejsko-galerijskim radom. Direktor SKC-a najavio je  formiranje baze podataka za svako stručno odeljenje  u okviru centra koja će biti dostupna svima. U muzičko-scenskoj oblasti SKC će negovati duhovnu i klasičnu muziku, srpsku dramu i komediju.

Profesor Matić je autor multimedijalne prezentacije i izložbe ikona koja će biti otvorena do sredine novembra. Reč je o ikonama iz pravoslavnih hramova u Dardi, Belom Manastiru, Kneževim Vinogradima, Gabošu, Markušici, Ostrovu, Jagodnjaku, Tenji, Boboti, Trpinji, Negoslavcima, Popovcu, Borovu, Bijelom Brdu i Branjini. One koje posetioci nisu mogli videti na izložbi , svoje mesto našle su u katalogu štampanom za tu priliku.

Svečanom otvaranju Srpskog kulturnog centra u Vukovaru prisustvovao je i ambasador Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević.

– Srpski kulturni centar treba da bude centar otvorenih vrata u koji će dobro doći i oni koji nisu Srbi , koji će prepoznati  vrednost i značaj kulture naroda. Različitosti kulture ne treba da nas dele jer to je bogatstvo koje treba zajednički da koristimo, pogotovo na ovom prostoru, istakao je ambasador Vukićević.

Skup je pozdravio i potpredsednik Matice srpske, profesor doktor Slobodan Ćurčić iz Novog Sada.

– Sloga vam je potrebna i apolitičnost rada ovog centra što govore i iskustva iz Matice srpske u kojoj su u isto vreme članovi i dobrotvori bili  i Karađorđevići i Obrenovići. Matica srpska se nikad nije mešala u  dnevne politike, nikad se nije opredeljivala i verovatno je to jedna od tajni njenog opstanka, objasnio je profesor Ćurčić.

Program otvaranja Srpskog kulturnog centra upotpunilo je odabranim repertoarom duhovnih pesama Vukovarsko srpsko pevačko društvo Javor, osnovano davne 1869.godine, pod upravom vokalnog pedagoga Snežane Knežević.
D. Bošnjak

Smotra srpskog foklora u Vukovaru

Devet KUD-ova, tri stotine učesnika

U organizaciji Zajedničkog veća opština, u Borovu naselju je održana Smotra srpskog folklora Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema na kojoj se predstavilo devet kulturno-umetničkih društava sa preko tri stotine učesnika. Uz  Ansambl narodnih igara Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” iz Vukovara, nastupila su srpska kulturno-umetnička društva “Jovan Lazić” iz Belog Manastira, “Jovan Jovanović Zmaj” iz Bijelog Brda i “Sveti Sava” iz Tenje te kulturno-umetnička društva “Mladost” iz Trpinje, “Đoko Patković” iz Bobote, “Zora” iz Silaša, “Branko Radičević” iz Darde i “Ljubomir Ratić Bubo” iz Vere.

– Ova manifestacija se održava po prvi put, ali se nadamo, sudeći po broju učesnika i posetilaca, da će postati tradicionalna. Cilj je da se okupljamo i družimo, ali i da  pokažemo deo kulturnog bogatstva srpskog naroda. Želja nam je da pored omasovljavanja podignemo i kvalitet kulturnog amaterizma. Iako ova manifestacija nije takmičarskog karaktera, imamo stručnu komisiju koja će ukazati na nedostatke, a u budućnosti planiramo i organizovanje seminara na kojima će se usavršavati koreografi i umetnički rukovodioci društava, ističe  Slobodan Živković, predsednik Odbora za kulturu, obrazovanje i sport ZVO-a.

Kako su se folklorni ansambli smenjivali na pozornici, tako su se jedan za drugim nizali aplauzi oduševljenih posetilaca. Zapažen nastup imalo je i jedno od najmlađih društava na ovom području  – SKUD “Sveti Sava” iz Tenje, osnovano pre tri godine. Vukovarskoj publici predstavili su se đurđevdanskim običajima.

– Scenski prikaz đurđevdanskog uranka koji je osmislio naš koreograf Milan Cvijanović bio je projekat usmeren prema gradu Osijeku.  Prihvaćen je, izvodili smo ga puno puta i taj događaj je jednostavno zaživeo u Tenji. Cilj nam je da se više probijemo u Osijek kao prvo i jedino srpsko kulturno-umetničko društvo na području grada Osijeka, kaže Đurđica Đukelić, predsednica društva koje danas broji stotinjak članova.

– Ovakvih manifestacija trebalo bi biti i više kako bi se mladi pripadnici srpske zajednice družili te na taj način privlačili i druge mlade ljude da se bave folklorom, smatra Slobodan Borjan predsednik KUD-a “Zora” iz Silaša. Dvočasovni program upriličen u sali bioskopa u Borovu naselju pratilo je oko 400 ljubitelja folklora, a među njima i predstavnici srpske zajednice na ovom području.

D. B.

Nevladin sektor i građani za bolje sutra

Strategija lokalnog razvoja Baranje

Koordiniranim delovanjem javnog i privatnog sektora, putem modela javno privatnog partnerstva, Lokalna akcijska grupa Baranja želi pridoneti osmišljenom i kvalitetnom načinu pripreme projekata

Trend osnivanja udruga Lokalnih akcijskih grupa (u nastavku LAG) koji je sve više zahvatio Hrvatsku nije zaobišao ni Baranju. Četveročasovna radionica pod nazivom “LAG kao pokretač razvoja” koja je 19.oktobra u organizaciji LAG Baranja održana po prvi put i u Belom Manastiru, okupila je u Velikoj većnici zgrade P+ 8 35 učesnika iz javnog, gospodarskog i civilnog sektora.

Radionici su uspešni doprinos dali i gosti iz susednih LAG-ova, LAG Siklos iz Mađarske i LAG Karašica. Predstavnica Hrvatske mreže za ruralni razvoj dipl.oec.Sonja Vuković u svom je predavanju upoznala učesnike o metodologiji izrade lokalne razvojne strategije koju bi učesnici kroz grupni rad u ciklusu takvih radionica trebali zajednički izraditi.

LAG Baranja je nezavisna nevladina udruga koja je osnovana 4. februara ove godine i koja za sada okuplja 26 članova. LAG deluje na području cele Baranje i strukturiran je ravnomerno (30/30/30) u javnom, gospodarskom i civilnom sektoru. Pristupom odozdo prema gore (Bottom-Up), LAG Baranja pruža mogućnost uključenja svih ljudi sa područja Baranje u njen aktivni razvoj. Koordiniranim delovanjem javnog i privatnog sektora, putem modela javno privatnog partnerstva, LAG želi pridoneti osmišljenom i kvalitetnom načinu pripreme projekata. Jedan od prvih koraka delovanja LAG-a je izrada strategije lokalnog razvoja Baranje koja je od izuzetnog značaja za razvoj Baranje jer će samo na osnovu tih elemenata, navedenih u  strategiji, Europska Unija dodeljivati sredstva potpore.

Osim radionice održane u jedinom baranjskom gradu predstavnici LAG-a Baranja održali su još tri predavanja s temama o potrebi decentralizacije gospodarskih aktivnosti, važnosti ruralnog razvoja, javno privatnog partnerstva, više međusobne saradnje kod sličnih projekata, mogućnostima LAG-a i uvod u IPARD program 2007-2013. Na spomenutim predavanja bilo je reči i o baranjskim osobitostima, identitetu i prepoznatljivosti od čega treba napraviti tradicijsko inovativni “Baranja brand”, a upravo veliki značaj ka ostvarenju tog cilja može imati i LAG.

Na kraju spomenimo da su inicijatori LAG-a dr.sc. Branka Ljubišić dipl. iur, stručnjakinja za prava intelektualnog vlasništva, i Predrag Brkić, nezavisni poslovni konzultant, a predsednik udruge Janoš Seleši, poduzetnik koji je u svom dvadesetogodišnjem poduzetničkom delovanju uveliko podupro razvoj Osječko-baranjske županije.

Z. Popović

Povjesničar Đuro Zatezalo demantira HTV

Nisu me zvali da govorim o Hebrangu

Ako su doista htjeli čuti moj stav, mogli su u više knjiga naći moje tekstove i to je spiker jednostavno mogao pročitati. Zato me navod da nisam htio govoriti iznenadio jer naprosto nije istinit, kaže Zatezalo

– Jako sam se neugodno iznenadio kada sam na kraju trećeg – zadnjeg nastavka dokumentarnog filma o Andriji Hebrangu, mada prva dva nastavka nisam gledao, emitiranog na HTV-u u srijedu 27. oktobra pročitao da neki ljudi, političari i historičari “nisu htjeli govoriti o Andriji Hebrangu za ovaj film” i među navedenim ljudima pročitao i svoje ime – kazao je za “Novosti” poznati karlovački historičar dr.sci. Đuro Zatezalo.

– Mene nitko nikada nije ni na koji način molio, tražio ili pitao da govorim o Andriji Hebrangu za navedeni film. Da su me autori pitali ja bih se rado odazvao pozivu i govorio o Andriji Hebrangu, jer sam o njemu i njegovom radu tokom dugogodišnjih istraživanja o zbivanjima u Drugom svjetskom ratu, imao priliku podosta saznati. O svemu tome napisao sam više tekstova i radova. Pitanje je samo da li bi se rezultati mojih istraživanja svidjeli autorima. Ako su doista htjeli čuti moj stav, mogli su u više knjiga naći moje tekstove i to je spiker jednostavno mogao pročitati. Zato me navod da nisam htio govoriti iznenadio jer naprosto nije istinit. Ukoliko netko želi saznati što sam ja istražio i saznao o Andriji Hebrangu neka me slobodno kontaktira – kaže dr.sci. Zatezalo.

Inače scenaristi ovog trodjelnog dokumentarca o Andriji Hebrangu su Branko i Hrvoje Hitrec, režiser je Zoran Budak, a u proizvodnji su sudjelovali Interfilm i HRT 2010.. Dr. Đuro Zatezalo je uredniku Dokumentarnog programa HTV-a Miri Brankoviću poslao demanti, nadajući se da će biti objavljen.

M. C.

Folklorna manifestacija SDK “Prosvjeta” u Sisku

Veče ponosa za Siščane i Banijce

Pozornicom je prodefilovala mladost Korduna i Banije, što nam daje nadu ne samo za opstanak već i za budućnost srpske nacionalne manjine na ovim prostorima, kaže organizator Svjetlana Miličić.

U Sisku je u organizaciji tamošnjeg podobora SKD “Prosvjeta” održano veličanstveno folklorno veče na kojem je nastupilo desetak folklornih ansambala Prosvjetinih podobora sa Banije i Korduna, kao i KUD-ovi Bošnjačke nacionalne manjine i većinskog, hrvatskog naroda.

– Ovo je veliko veče za sisačke i Srbe šire regije koji će se predstaviti svojim kulturnim stvaralaštvom, ali i veliko veče sa kojeg će biti odaslana još jedna poruka zajedništva i kvalitetnog zajedničkog života većinskog naroda i ovdašnjih nacionalnih manjina, rekao je pozdravljajući preko tristotinjak posmatrača u publici kao i brojne izvođače, SDSS-ov zamjenik sisačke županice dr. Milan Oblaković.

Učesnike su pozdravili i sama županica Marina Lovrić-Merzel te zamjenik gradonačelnika Siska Agan Velić.

Udvostručili članstvo

Govoreći u uvodnoj reči o aktivnostima Sisačkog podobora “Prosvjete” mr. Dragoja Dekić je naglasio kako poodobor u Sisku djeluje 12 godina, tačnije od 1998., ali kako je naveo do sada nije imao zapaženijeg angažmana.

– Prošle godine je grupa mlađih entuzijasta poduzetnih ljudi inicirala i u kratkom roku provela u djelo inicijativu oživljavanja rada Pododbora. Krajem juna prošle  godine ponovo je rođen Pododbor. Društvo danas djeluje u četiri sekcije: literarnoj, pjevačkoj, folklornoj i šahovskoj koja je u formiranju. Organizirali smo više književnih večeri i sastanak koordinacije srpskih KUD-ova SMŽ. Svjesni smo da živimo u multietničkoj zajednici i potpuno smo otvoreni za suradnju sa većinskim hrvatskim narodom kao i sa svim nacionalnim manjinama u našem gradu. Iako smo novoobnovljeno društvo, dobro smo krenuli. Za godinu dana smo udvostručili članstvo, sada nas je  četrdesetak  Možemo se pohvaliti da u našoj sredini imamo i dva ugledna književnika, koji su ove godine dobili nagrade grada Siska za svoj doprinos  kulturi našeg grada i njegovom ugledu u našoj široj zajednici. Kao uvod u ovo naše slavlje, u petak je održan šahovski brzopotezni turnir sa 16 učesnika, na kojem su nastupili predstavnici više nacionalnosti,  rekao je Dekić.

Uz maestralnu koordinaciju cjelovečernjeg voditelja programa Svjetlane Miličić na pozornici se ukupno predstavilo 11 ansambala od čega devet Prosvjetinih pododbora; Sisak-Petrinja, Kostajnica, Vrginmost, Mali Gradac, Garešnica, Daruvar, Okučani, Vojnić, Rijeka, te bošnjački KUD “Nur” i većinski KUD “Ivan Goran Kovačić”. Pjesmom i plesom tokom skoro tročasovnog programa u sisačkom “Pionircu” “prošetalo” se po Baniji, Kordunu, Moslavini, Vranju, Timočkoj Krajini. Bilo je tu starih “ojkača” koje su se nekada čule “s brda na brdo” svaki bogovetni dan i noć, a danas su zamukle i samo na ovakav način čuvaju se od totalnog zaborava. Bilo je vrckavih narodnih pjesama poput stihova koje otpjevaše Okučanke;

“Udaću se i ja ove zime da se imam milovati s kime.

Šta ću mama doće mi dvojica

ćuti ‘ćeri trebaće i materi”

Ovacije najmlađoj

Poseban utisak ostavila je najmlađa učesnica, sedmogodišnja Željana Džebro iz Kostajnice koja je za svoju recitaciju o rodnom selu dobila potpune ovacije na sisačkoj otvorenoj sceni.

Kako su neki od pododbora tek nedavno osnovani, a neki poput Malog Gradca su već profesionalci, što datuma osnivanja što zbog pristupa samoj koreografiji – tako su nekima bile teže, a nekima lakše “noge lagane”. To se naravno u publici nije primjećivalo jer je svaka koreografija popraćena frenetičnim aplauzima. Svakom društvu treba odati maksimalno priznanje polazeći od činjenice u kojima uslovima rade i stvaraju. Tako Petrinjci recimo vježbaju u prostoru koji prokišnjava, ali materijalni nedostatak prostora i novca, kao i gotovo svi ostali, nadoknađuju elanom i entuzijazmom.

Boro Rkman