Glas istarskih tajkuna
“Neviđeni obračun glavnog urednika s novinarima”, “Nezabilježeno na medijskoj sceni u Hrvatskoj”, “Diskreditiranje i posprdno omalovažavanje novinara”…, samo su neki od vapaja kojima najveći dio novinara “Glasa Istre” dočarava atmosferu u kojoj rade i vlastiti odnos s glavnim urednikom Rankom Borovečkim.
Vlasnik “Glasa Istre” Albert Faggian postavio ga je za glavnog urednika prije pola godine i za to se vrijeme, kažu novinari, još nije predstavio redakciji. Međutim, svakodnevno se suočavaju s mnogo većim problemom. Urednik ih, tvrde oni, kontinuirano cenzurira. Tako je stopirao tekst o moćnoj istarskoj grupaciji Puljanka, u kojem piše kako poslodavac krši zakone isplaćujući radničke plaće u bonovima.
“Senzacionalna” duplerica
Znamo li da je novi vlasnik “Glasa Istre” upravo Puljanka, takva cenzura ne čudi. No, Borovečki nije želio na stranicama novina ni riječi o tome kako je 600 radnika brodogradilišta Uljanik, poslije šestogodišnjega sudskog procesa, još ljetos dobilo nepravomoćnu presudu nakon što su tužili upravu zbog nepoštivanja kolektivnoga ugovora. Borovečki, pak, objavljuje reagiranja političkih (IDS) i gospodarskih (Uljanik) moćnika, u kojima ovi sipaju drvlje i kamenje po autorima ipak objavljenih tekstova, a ne dopušta novinarima da argumentirano odgovore na njih.
I onda, u subotnjem prilogu “Zoom”, Borovečki objavljuje duplericu naslovljenu “Svi neobjavljeni, navodno cenzurirani tekstovi”: nitko od autora nije znao što se sprema, jer je sve učinio u potpunoj tajnosti, dok je urednica priloga bila na bolovanju. Jasno, ni tom zgodom nije objavio sve cenzurirane tekstove, a i one objavljene pošteno je profiltrirao. K tome, napisao je uvodni člančić u kojem se pred čitateljskim očima javno obračunava s novinarima kojima je šef.
– On je potpuno upregnut u kola Alberta Faggiana. Riječ je o sprezi krupnoga kapitala i politike, zbog koje je Faggian i postao gazda, a kojoj slijepo služi i Borovečki. Prije nekoliko dana sam napisao tekst, što sam ga dokumentima i potkrijepio, o županijskom pročelniku koji je županijsku tvrtku doveo do ruba propasti, a sa svojom privatnom, koja se bavi istom djelatnošću, poslovao odlično. Tekst je čamio u ladici, a onda sam, dakako iz druge ruke, dobio upozorenje da bih trebao nazvati i župana Ivana Jakovčića. Borovečki se ne želi javiti na moje pozive. Uzgred, župan Jakovčić ionako ne želi sa mnom razgovarati – kaže novinar Bojan Žižović, jedan od potpisnika otvorenog pisma u kojemu se progovara o odnosu glavnog urednika prema redakciji.
Apsurd do apsurda
Maša Jerin, novinarka i sindikalna povjerenica u “Glasu Istre”, u jednom trenutku razgovora s nama više nije mogla suspregnuti suze. Gotovo je nemoguće, kaže ona, u ovakvoj redakciji funkcionirati normalno.
– Glavni urednik ne objavljuje moj tekst da se nekretnine pulske Mljekare sredinom mjeseca nude na javnoj dražbi i da bi jedan od prvih namirenih vjerovnika trebao biti upravo Albert Faggian. Koji je, zamislite, svojevremeno bio gazda Mljekare i kumovao njezinom financijskom slomu. Sada će, pak, od njezine propasti osobno profitirati – kaže ova novinarka.
Glavni urednik Ranko Borovečki ne vidi u svemu ovome neki naročiti problem.
– Nemam namjeru s vama razgovarati o metodologiji moga rada. Eventualne probleme u “Glasu Istre” rješavam unutar firme – izjavio je, ne želeći komentirati našu opasku da probleme rješava na stranicama novina, obračunavajući se s novinarima, a ne razgovarajući s njima.
– Ovaj razgovor postaje apsurdan. Doviđenja – kratko je poručio Borovečki.
I ovakav je “Glas Istre” postao apsurdan, pa se zato zaposleni u njemu s pravom pitaju tko će ga kupovati: hoće li za pad prodaje biti krivi oni koji svakoga dana stvaraju novine i kojima se prijeti da će zbog kroničnoga manjka novca ostati bez posla?