Voda na mlin teoretičara zavjere

Kada je u svom javnom istupu nevješto nastojao opravdati neobjavljivanje fotografija mrtvog tijela Osame bin Ladena, američki predsjednik Barack Obama napomenuo je kako zna da u ovo što govori neće povjerovati pristalice teorije zavjere. Odmah je dodao da njega takvi ljudi i ne zanimaju, čime je samo potvrdio svoja strahovanja od svih onih koji su prestali vjerovati u ono što im političari poput njega pokušavaju servirati kao nepobitne činjenice.

U svijetu u kojem živimo više je nego očigledna podjela na manjinu koja tim svijetom upravlja i većinu koja je u podređenoj ulozi i pritom služi interesima manjine na vlasti. Ta podjela postoji od najranijih civilizacija, s tom razlikom da sada sve veći broj ljudi postaje svjestan zamke u kojoj se nalazi.

Sam pojam “teorije zavjere” prvi put se pojavio 1909. godine. U početku je to bio neutralni izraz koji se odnosio na različite načine ilegalnog udruživanja u svrhu provođenja kriminalnih radnji. Tek tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme snažnog građanskog bunta protiv državnih uprava, on poprima današnje značenje. Otada se pod tim pojmom podrazumijevaju tajne vojne, političke i bankarske aktivnosti provedene u svrhu dobivanja moći i novca te ograničavanja slobode običnih ljudi.

U pokušajima da diskreditiraju sve veći broj kritika koje su počele dolaziti sa svih strana, državne strukture su uz pomoć svojih informacijskih i medijskih servisa počele u javnosti prikazivati teoretičare zavjere kao opsesivne i iracionalne tipove koji nemaju pametnijeg posla od neutemeljenog optuživanja ljudi koji su na vlasti.

Kada je svojedobno Barack Obama naslijedio Busha juniora, svi su slavili veliku promjenu američke politike i euforično najavljivali budućnost bez ratova. Iako nije ispunio obećanje i ukinuo ilegalni zatvor u Guantanamu, Obama je već 2009. godine dobio Nobelovu nagradu za mir. Obrazloženje je bilo da je dobiva “zbog iznimnih nastojanja za jačanjem međunarodne diplomacije i suradnje među ljudima”. Mora se priznati da nakon nedavne spektakularne akcije američkih komandosa u Pakistanu, ove riječi dobivaju dodatnu dimenziju koja relativizira smisao dodjeljivanja takvih nagrada.

Isto tako, kada se pogleda nedavno ubojstvo Osame bin Ladena, nije teško ne zamijetiti kako je strategija manipuliranja javnošću bila ista kao i kod napada na tornjeve u New Yorku. Ne treba biti neki posebni teoretičar zavjere da bi se uočio niz nelogičnosti u podacima koji su prezentirani neposredno nakon spektakularnog ubojstva. Na primjer, za ljude iz pratnje i za samog Bin Laden najprije je rečeno kako su pružali oružani otpor, a kasnije se pokazalo da su bili nenaoružani. Glavni svjetski terorist bez oružja? Kako je to moguće? Prikazane su i televizijske snimke na kojima se Bin Laden obraća svjetskoj javnosti. Iako je poznato da je on u posljednje vrijeme osijedio, na snimkama je s crnom kosom i bradom, što je objašnjeno njegovim navodnim bojanjem kose i brade.

Nakon ubojstva, američki su vojnici Bin Ladenovo tijelo bacili u more i time uklonili krunski dokaz da su uopće ubili vođu terorista. Kako racionalno opravdati ovakvo ponašanje? Obama neposredno nakon likvidacije Bin Ladena kaže kako Amerika posjeduje snimke njegovog mrtvog tijela, no da ih neće objaviti jer ne želi uznemirivati javnost. Podsjetimo se da je prilikom smaknuća Sadama Huseina na televizijama puštana snimka njegovog vješanja i tada nitko nije brinuo zbog trauma koje bi ona mogla izazvati.

Nabrajanje nelogičnosti moglo bi ići unedogled. Stvarno ne treba biti nikakav poseban teoretičar zavjere da se uoči kako čitava priča ima velikih pukotina. Dodamo li tome i ne tako poznatu činjenicu o prijašnjoj povezanosti Osame bin Ladena s CIA-om, za koju je radio kao agent, odlazak ove zagonetne osobe s pozornice svjetske povijesti zasigurno će još dugo ostati priličan misterij. Nelogičnostima opterećeno rušenje tornjeva u New Yorku 2001. godine poslužilo je kao povod za pokretanje globalnog “rata protiv terorizma”, koji je kasnije doveo do napada na Afganistan i Irak. Sada smo opet suočeni s jednako nelogičnim scenarijem ubojstva vođe terorista. Ne moramo biti teoretičari zavjere da si postavimo pitanje: Što su nam još pripremili u neposrednoj budućnosti?