Intrigator

Katran & perje

Crkvi ponovno prijeti crvena ugroza

Čovjek-embrij

U Hrvatskoj tko o čemu, svi o komunistima, s obzirom na to da se posljedice njihove strahovlade nakon 22 godine osjećaju na svakom koraku. Komunisti, koji svakodnevno iskaču iz pašteta, sirnih namaza i konzervi tunjevine, razumljivi su krivci svim političkim opcijama, od one postračanovske preko liberalne do ultradesne.

Velikodostojnici Katoličke crkve, koja se unatoč skromnim financijskim kompenzacijama još uvijek nije oporavila od boljševičke cokule, ne propuštaju naglasiti da su i dalje pacijenti klinika za odvikavanje od duševnih posljedica crvenih pogroma. Glede protuprirodnog novog Zakona o umjetnoj oplodnji, prilikom priprave za proslavu blagdana blaženog Alojzija Stepinca, oglasio se zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić. U poslovično nadahnutoj propovijedi, a u Hrvatskoj ionako nikad nije zabilježena drugačija, mons. Pozaić zgromio je nazočne vjernike stilskim sredstvima.

– Vraća li se to ’45, kad je vrijedilo: “Drug komesar je rekao: ‘Nema Boga!'” i – nema Boga. Danas drug komesar kaže: “Nema čovjeka-embrija!” i – nema čovjeka-embrija… Skojevci su opet u modi… Notorna je komunistička ideologija: sve što nije na liniji partije, tim samim je osuđeno kao rigidno i konzervativno, klerofašističko…

Dan kasnije, ovim toplim riječima pridružio se i nadbiskup Josip Bozanić, naglasivši da je Alojzije Stepinac još 1940. posebnim pismom liječnicima opisivao ugroze abortusa. Iako je Crkva poželjela dokazati da je naprednija od povampirenih domaćih komunista koji početkom povijesti smatraju 1945. godinu, kardinalov osobni motorni vremeplov bozanićmobil, zbog smrzavanja akumulatora slučajno ga je odbacio još pet godina unatrag.

Za babice strijeljane u NDH zbog obavljanja pobačaja nije održana misa zadušnica.

Petar Glodić

Spomenka Avberšek udarila na prava bez pokrića

Sindikalna crna ovca

Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek našla se ovih dana na udaru kolega iz drugih javnozdravstvenih sindikata, jer traži ukidanje kolektivnog ugovora za zdravstvo, koji je u listopadu prošle godine sa sindikatima potpisala bivša vlada, produživši tako prava iz dotadašnjeg kolektivnog ugovora.

Anica Prašnjak, predsjednica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara, tvrdi da Spomenka Avberšek, koja ima najveće sindikalno članstvo, to čini kako bi vladi uštedjela novac, pa citira njenu izjavu danu “Poslovnom dnevniku”: “Očekujem od ministra da uredi sustav, a samo usklađivanjem statuta, sistematizacije radnih mjesta, poništenjem kolektivnog ugovora, zdravstvu će uštedjeti milijardu kuna.”

Nešto slično prošlog je tjedna izjavila i “Novostima”, a tada je podnijela i tužbu protiv vlade zatraživši poništenje ugovora. Još ranije optužila je druge sindikalne čelnike da su kopirajući političku elitu postali sami sebi svrhom i da su spomenutim kolektivnim ugovorom, koji je bivša vlada ostavila sadašnjoj, uglavili obaveze za koje se unaprijed znalo da ih se u današnjim uvjetima ne može ispuniti, jer traže dodatnih 750 milijuna kuna.

Spomenka Avberšek ide i dalje, pa najavljuje da je njen sindikat prvi spreman sjesti za stol radi pregovora o novom kolektivnom ugovoru, a ministru zdravlja Rajku Ostojiću poručila je da smijeni šefove bolnica, pročešlja nepotrebne sistematizacije, autorske ugovore, gomilanje rukovodećih mjesta, prekovremene sate, tisuće zaposlenih preko kumova, rođaka i politike, zbog čega ravnatelji bolnica probijaju financijske limite, a ne plaćaju struju, vodu i lijekove.

Nikola Bajto

Nakon ispadanja iz Sabora, potpredsjednicu HSS-a želi zaposliti Katolička crkva

Sveta Marijana

Maštu javnosti posljednjih je dana zagolicala informacija da je Marijana Petir, još uvijek potpredsjednica Hrvatske seljačke stranke, jedna od glavnih kandidatkinja za voditeljicu Centra za promicanje socijalnog nauka Katoličke crkve. Na čelu Centra, koji je 1996. osnovala Hrvatska biskupska konferencija, vide je hrvatski biskupi, a za nju se navodno prije svega zalažu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić.

Mogućnost da političarka zauzme tu visoku crkvenu funkciju zapravo i ne bi trebala čuditi. Prvo, politika i Crkva oduvijek na ovim prostorima žive u simbiozi, a drugo, Marijana Petir dolazi iz stranke koja je među najvećim gubitnicima nedavnih parlamentarnih izbora i koja je u novom sazivu Sabora spala na samo jedno zastupničko mjesto, ono bivšeg predsjednika stranke Josipa Friščića, za koje se sada drugi otimaju.

Iz Sabora je ispala i Marijana Petir, koja ne može računati na povratak, tim više što su, kada je nakon izbornog poraza stranka izabrala novog predsjednika Branka Hrga, nezadovoljni i frustrirani haesesovci iz Koprivnice i Križevaca nedvosmisleno poručili da s čela stranke treba odstupiti i ostatak starog predsjedništva, uključujući, dakako, i nju. Iako joj se po tome još trese politička stolica, valja reći da je Marijana Petir u svojim istupima uvijek bila bliska crkvenim strukturama i nauku ljudi koji poput nje vode križarski rat protiv “ljute homoseksualne opasnosti”, dakle ljubavi među osobama istoga spola, pa je tako prošle godine uvjerljivo pobijedila u izboru za homofoba desetljeća. Konkretno, kada je u srpnju 2008. Sabor donio zakon o suzbijanju diskriminacije, ona je glasala protiv, što je bio glas protiv zaštite i promicanja jednakosti na osnovi spola ili dugog uvjerenja.

Iako je u izjavi za jedan dnevni list kazala da je upoznata s mogućnošću novoga posla u Crkvi, iz matične joj stranke opet poručuju da bi u tom slučaju to bio kraj njene političke karijere, jer su politička i crkvena funkcija nespojive. No možda je propovijedanje katoličkog socijalnog nauka ipak bolja prilika za njeno sigurno uhljebljenje.

Dragan Grozdanić

Nova vlada bitno ne mijenja odnos prema komemoriranju ustaštva

Jasenovac izjednačen s Bleiburgom

Vlada je u ovogodišnjem proračunu povećala sredstva za Spomen područje Jasenovac i obilježavanje antifašističke borbe sa 249.000 na 500.000 kuna, koliko se godinama izdvaja za komemoraciju na Bleiburgu, čiji je pokrovitelj Sabor

Dok je Sabor pokrovitelj Bleiburga, u Hrvatskoj će postojati ustaštvo, napisao je historičar Daniel Ivin u otvorenom pismu predsjedniku Sabora Borisu Špremu, protestirajući zbog pokroviteljstva Sabora nad komemoracijom na poljani blizu spomenutog austrijskog mjesta, na kojoj je u borbi s partizanskim jedinicama poginulo tek dvadesetak ustaških vojnika koji se nisu htjeli predati.

Ivin smatra da se pokroviteljstvom Sabora krši Ustav koji se zasniva na antifašizmu, te da se time komemorira slom NDH, fašističke tvorevine koja je odgovorna za zločine protiv Srba, Židova, Roma i Hrvata. “U preambuli Ustava stoji da je Hrvatska nastala na antifašističkoj borbi partizana, a ovom komemoracijom to je tek mrtvo slovo na papiru”, ističe Ivin i podsjeća da su kod Bleiburga zarobljeni neprijateljski vojnici od kojih neki jesu nezakonito ubijeni, ali ne tamo, već na drugim mjestima.

SDP-ovac Šprem je već drugi šef Sabora kojem Ivin piše. Od prvog, HDZ-ovca Luke Bebića, koji je predsjedavao bivšim saborskim sazivom, nije dobio valjanog odgovora. Ipak, da se nešto mijenja potvrđuje Vladina proračunska odluka da se sredstva za Spomen područje Jasenovac i obilježavanje antifašističke borbe povećanjem na 500.000 kuna barem dovedu na razinu proračunskih sredstava za komemoraciju u Bleiburgu. Jasenovac i antifašizam dobivali su dosad iz proračuna 249.000 kuna, a za “obilježavanje spomendana bleiburške tragedije i križnog puta” već je u ranijim godinama iz proračuna bilo izdvajano po 500.000 kuna. No ta proračunska promjena stava ne znači ništa za ono što brine Ivina, tim više što je njena glavna poruka zapravo to da je u Hrvatskoj Jasenovac konačno izjednačen s Bleiburgom.

Takvom se hrvatskom politikom prema Bleiburgu nitko nije dao impresionirati, a ponajmanje izraelski mediji, koji su prilikom posjete hrvatskog predsjednika Ive Josipovića Izraelu napali predsjednika zbog njegovog lanjskog odlaska na Bleiburg i politike izjednačavanja žrtava komunizma i fašizma, podsjetivši se i misa za Pavelića, imena ulica po “zaslužnim” članovima ustaške vlade i uništenih partizanskih spomenika.

– Službeni stav Margelovog instituta mogao bi se izjednačiti sa stavom izraelskih medija – kaže za “Novosti” direktor tog instituta Alen Budaj.

– Ako se držimo Ustava Republike Hrvatske, onda je doista nemoguće da se odaje počast ustaškim snagama koje se danas nazivaju snagama hrvatske države i stavljaju u isti rang s vojskom sadašnje Hrvatske. Smatramo i da nema temelja za financiranje Bleiburga, pogotovo što ne postoji službeni popis žrtava, osim što se zna da je tamo stradala vojska NDH – kaže Budaj, koji nije zadovoljan ni izjednačavanjem sredstava za Jasenovac i Bleiburg.

– Sve to nije ništa drugo nego revizija povijesti koja ne počinje sadašnjom vladom nego od početka 1990-ih. Ta revizija sve više uzima maha – kaže Budaj.

Nenad Jovanović

Vlada ne može ukinuti sedam praznika bez suglasnosti Crkve

Vatikan diktira i neradne dane

Nakon što se ispostavilo da je u novom prijedlogu državnog proračuna Katoličkoj crkvi za financiranje plaća klera i dalje namijenjeno 250 milijuna kuna, dok su mnoge druge stavke značajno skresane, uključujući i izdatke za plaće zaposlenih u državi, brojni građani zasuli su Vladinu Facebook stranicu komentarima, žaleći se što je Crkva u općoj štednji prošla netaknuto.

Netko iz Vlade na Facebooku je pojasnio kako je financiranje Crkve regulirano međunarodnim ugovorom s Vatikanom. “Ugovori s Vatikanom nisu svetinja, no međunarodni ugovori su nadređeni nacionalnom zakonodavstvu. Namjeravamo poštivati sklopljene međunarodne ugovore”, poručili su iz Vlade, na što su sumnjičavci upozorili da u dotičnom ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima postoji odredba po kojoj ga je u promijenjenim prilikama moguće prilagoditi novim okolnostima.

Znatno je manje Facebook reakcija bilo na najavu o mogućem ukidanju tri neradna dana u lipnju, Dana antifašističke borbe, Dana državnosti i Tijelova koji bi se, zbog veće produktivnosti, odsad obilježavali radno. Ne samo zbog mogućeg sindikalnog protivljenja, nego i zbog simbolike Dana antifašističke borbe i Dana državnosti, ipak se očekuje da bi Vladin izlazak s tim prijedlogom mogao izazvati burne rasprave o tome koje bi se neradne dane umjesto ovih moglo ukinuti.

No i tu su Vladi ruke vezane: Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima određeno je da se čak sedam od ukupno 13 neradnih dana ne mogu ukinuti bez suglasnosti crkve, a to su Božić, Sveti Stjepan, Nova godina, Sveta tri kralja, Uskrs, Velika Gospa i Svi sveti.

Hrvatska, dakle, uglavnom obilježava katoličke praznike, a Tijelovo je jedini koji ugovorom nije zaštićen.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Josip Kregar, saborski zastupnik

Referendum je neizvediv

Splićani potpisuju peticiju za smjenu gradonačelnika Željka Keruma, pri čemu navode da ne radi svoj posao, a da se u vrijeme kriznog stanja rugao građanima koji su se suočavali s poteškoćama. Može li peticija pomoći u smjeni?

– Peticija će postići jak pritisak na gradonačelnika, što dosta govori o njegovim postignućima, ali neće završiti referendumom. Ona je samo građanska inicijativa, ali u pravnom smislu ne znači ništa, jer je zakon ne predviđa. Jedino realno rješenje je odluka skupštine grada o pokretanju postupka za referendum. No nemoguće je pod ovim uvjetima realno ići na smjenu gradonačelnika, jer na referendum mora izaći više od 50 posto birača.

Treba li mijenjati zakone?

– Loše je riješeno to da je potrebno da na referendum izađe polovica lokalnih birača. Takvo što se dosad nije dogodilo ni na jednim izborima, zbog nesređenih biračkih popisa i male zainteresiranosti ljudi za lokalne izbore. S gledišta Skupštine grada Zagreba želim Splićanima dobrodošlicu u klub onih koji su nezadovoljni takvim stanjem. Mi smo već dvaput htjeli inicirati promjene Zakona o neposrednom izboru gradonačelnika i Zakona o referendumu. Zasad nismo uspjeli, no nadam se da ćemo na ljeto uspjeti u izmjenama zakona u Saboru, gdje su 20 posto zastupnika i gradonačelnici, koji sigurno neće biti zadovoljni prijedlogom.

Kako riješiti taj problem?

– Zakonsko rješenje trebalo bi biti da se opoziv gradonačelnika postiže dvotrećinskom većinom svih zastupnika skupštine. To je vrlo težak uvjet i moguće ga je postići u iznimnim slučajevima. On kao takav ne izaziva nestabilnost lokalnog vodstva, a s druge strane realno je sredstvo prijetnje građana gradonačelnicima koji dobro ne obavljaju svoj posao.

Na referendum o EU-u nije trebala izaći većina birača?

– Referendum za ulazak u EU odvijao se pod drugim uvjetima, kakvi bi trebali važiti i za referendum o opozivu gradonačelnika. No pravi problem je što referendum nije pravo sredstvo odgovornosti gradonačelnika i ne jamči, zbog svoje složenosti, pravu ravnotežu moći između skupštine i gradonačelnika.

Mirna Jasić