Krušku pod njušku

DNEVNIK, HTV

Željko Korpar iz Bruxellesa pušta u središnji Dnevnik izjavu Doris Pack, koja je ogorčena jer hrvatska parlamentarna većina želi “promijeniti zakon o HRT-u donesen konsenzusom”. Naivna Doris tvrdi da je tomu tako jer se parlamentarnoj većini navodno ne dopadaju kritike novinara HRT-a. Netko ju je, bogami, ljuto slagao. Koja mrtva kritika režima!? Prije će the river Sava poteći uzvodno no što će novinari s Prisavlja kritizirati vlast. Ne mijenja se zakon zato što netko želi ugušiti razmahalu kritiku, koje, de facto ni nema (najkritičniji novinar HTV-a, Denis Latin, već je godinama izgnan u katakombe, plaću mu je prepolovio gnom čiju biografiju ne možete naći ni mikroskopom, stanoviti Sutlić!), nego zato što su Prisavljem ovladale klasične mafijaške strukture.

Trijumvirat u kojem javnom televizijom vlada jedan Čovjek bez svojstava za kojega nitko nije čuo, drugi koji je poznat samo organima gonjenja jer je raskolnjikovski zloporabio povjerenje neka babe kako bi joj zamračio stan u centru grada i treći, za kojega nije čuo ama baš nitko, uspostavio je najgoru vlast na HRT-u ikad. Bilo je tu i prije hulja, ali su to bile hulje s biografijama. Sada je dovoljno biti nitko s ambicijom. Na toj televiziji svi ministri kojima pada rejting dobivaju jednosatne emisije u formi “jedan na jedan”, što je neviđena ikonokorupcija (to je ono kad nekoga potkupljujete time što mu omogućujete da se pojavljuje na televiziji). Brojni novinari prodaju termine za nastupe u svojim emisijama, a glavnu novinarku ove televizije najčešće vidite u crnim kronikama. Svi kvalitetni kadrovi protjerani su u jutarnje, popodnevne ili kasnonoćne formate, a javnim medijem caruju okorjeli mediokriteti. Između te situacije i obnove političkih kriterija određivanja prisavske uprave – što bi u svim drugim okolnostima bilo apsolutno zlo – nema nikakve dileme: sve je bolje od ovog Napolija.

MISIJA ZAJEDNO, HTV

U “Misiji zajedno” Sanja Mikleušević i Robert Zuber učinili su nemoguće: doveli su Mišu Kovača, koji im je u studiju, uživo, otpjevao osam pjesama. Kapa dolje! Nitko tko vlastitim očima nije vidio i doživio iznenadnu pojavu Miše Kovača u bilo kojoj skupini ljudi ne može zamisliti kakav efekt izaziva njegovo ukazanje. Kad Mišo ušeće u svojoj crnoj odjeći, sve zamukne bez naredbe. To se ni Tuđmanu nije događalo. Mišo Kovač je kanonizirani karizmatik, iščašeni genij koji govori samo u jednoj formi – apodiktičnoj – i na pijedestalu ne vidi nikoga osim sebe, ali tu procjenu ipak nitko nikada ne dovodi u pitanje. Bilo tko drugi bio bi ismijan. Za sat vremena pjevanja Mišo je skupio gotovo 200.000 kuna pomoći za djecu, i, premda je, tako rekući, pobjegao grobaru s lopate, provalio dva dobra štosa.

– U nas Hrvata je tako, maloga rastegni, velikog opali – rekao je, govoreći o zlohudoj sudbini čovjeka koji se osjeća nepriznatim, mada ga svi zovu “kraljem”. Još je na pitanje hoće li pomoći u skupljanju sredstava za razminiranje ispalio “neka razminirava tko je i minirao”, što bi bila dva aforistička dosega i za ljude u boljoj kondiciji.

DNEVNIK TRI, OTVORENO, HTV

Siniša Kovačić prvi je novinar koji je – u tandemu s Mislavom Togonalom u “Otvorenom” – uspio srušiti jednog ministra Vlade, i to je svakako datum za povijest hrvatskih elektronskih medija. Mirela Holy napisala je mail koliko štetan, toliko i bedast, i učas posla morala napustiti funkciju. Bivša ministrica kumulirala je nekoliko amaterskih grešaka u kraćem razdoblju, pa je jasno da nije otišla samo zbog maila. No njena je ostavka sada jako visoko digla ljestvicu moralne odgovornosti naših političara, pa je – bude li tako – doista počistila Hrvatsku. Ako je, naime, formalno morala otići zato što je stranačkoga kolegu zamolila da spasi radno mjesto supruzi stranačkoga kolege, kako će onda ministrom biti (i ostati) bilo tko tko na duši ima kakvu veću aferu, novac iz crnih fondova i slično?

Mirela Holy rasteretila je Radimira Čačića jedne brige – novi ministar teško će se tako kao ona suprotstavljati izgradnji ekološki upitnih elektrana, ali jeTomislavu Karamarku uvalila drugu: gdje će sad naći kadrove koji će, mjereni ovim mjerilima, parirati postholijevskim čistuncima? Karamarko je odmah osjetio opasnost i ostavku proglasio činom licemjerja, ali standard je uspostavljen, nadamo se da nema nazad.

PULS NACIJE, HTV

Branimir Bilić je inovator hrvatskoga književnog jezika. U emisiji “Puls nacije” o uspješnima (Doris Pack trebala je vidjeti tu kritičnost: “Kako ste tako genijalni?”, “Zašto ste tako savršeni i je li vam teško izaći na kraj sa sobom tako fantastičnim, oprostite ako sam preizravan?”, “Nemojte odgovoriti ako smatrate da sam preoštar, ali je li teško biti moćan i sjajan kao vi?”), Bilić je, u žaru pravedničke egzaltacije, izgovorio riječ “uspješnik”. Jasno je po smislu da bi to trebao biti uspješan čovjek, kao što je “uspješnica” uspješna pjesma. Potražili smo kasnije tu riječ po Googleu (Skok, Ladan i Babić su bili predaleko), ali Google ne poznaje riječ “uspješnik”. Ako ne vjerujte, a vi proguglajte, pa se sami uvjerite da se Bilić svrstao u lingvističke besmrtnike.

DNEVNIK, NOVA TV

Urednici Dnevnika bez trunke relativizacije kažu kako je Europska unija osudila reviziju povijesti koju je, izjavom da se u Srebrenici nije dogodio genocid, proizveo Tomislav Nikolić.

Izjavi se nema što prigovoriti. U Srebrenici se dogodio genocid i svako drugačije mišljenje jest revizionizam – no Nova TV, očito, ne gleda dalje od nosa. Već sutra će, budimo proroci u vlastitom selu, urednici iste televizije, kao i većine ostalih medija, tvrditi da Haški sud ne utvrđuje povijest, jer se zna kako je povijest išla, što je meritum i sl. Što ako, u presudama Hrvatima iz BIH-a – a to se čini prilično izvjesnim! – bude konstatiran “zločinački pothvat” na čijem je čelu bio Franjo Tuđman? Hoće li to biti povijest koju se ne smije revidirati ili još jedan novi krivorijek sila zla?

DNEVNIK, HTV

Mila Horvat najavljuje zadnje pripreme nogometaša, s mikrofonom koji joj zaklanja pola lica. Mila drži mikrofon kao neku spravu za šaputanja na jastuku, kao da će joj netko oteti spravicu iz ruku… Zašto Mili nitko ne kaže da moderni televizijski mikrofon hvata zvuk dosta široko pa drevna novinarska fraza “krušku pod njušku” danas ne bi trebala biti aktualna, ostaje posvemašnjom misterijom.

Famozni Rećimir iz Bijelih udovica vodio je intervju s Predragom Raosom, gurajući mu mikrofon u nos preko dvadeset puta (mi brojali!). Ispada sad da Mila Horvat radi sebi ono što drugima rade provokatori, ali tako je to s našom javnom televizijom, ne dao bog većeg zla.

DNEVNIK TRI, HRT

– Guverner je – kaže Goran Marić iz HDZ-a – doveo do toga da se Hrvatska pretvorila u potrošačko, a ne proizvodno društvo, šteta što neće sačekati još godinu dana da se suoči s posljedicama svoje politike. Mi sad beremo posljedice te pogrešne monetarne politike…

Ovakva drskost uvijek zapanji čovjeka. Hrvatska se pretvara u potrošačko, a ne proizvodno društvo već ravno dvadeset godina i lavovski dio odgovornosti za tu priču snosi Marićeva stranka, pa je prebacivanje potpune krivnje na guvernera najobičnija svinjarija.

Dušan Bilandžić dao je prošlog tjedna intervju “Nacionalu” i u njemu izrekao brojne ocjene koje su, unatoč činjenici da ih je izrekao Bilandžić, istinite. Među ostalim, ispričao je kako je Franjo Tuđman sebi odredio prvu plaću: članovi Predsjedništva SRH imali su dotad 1.800 maraka, Tuđman je poželio imati – osam tisuća. Bilandžić ga je pitao zašto, na što je Tuđman uzvratio da toliko ima Milan Kučan. Kada je Bilandžić uzvratio da je Slovenija dvaput razvijenija, Tuđman je odgovorio da je Hrvatska dva puta veća. I digao plaće: sebi na osam tisuća maraka, članovima Predsjedništva na četiri.

Eto, tu je začeta hrvatska ekonomska kalvarija, u tom ekonomskom voluntarizmu mediokriteta, a iz nje ćemo uskoro izaći s gaćama na štapu, rasprodanim autocestama, Croatia osiguranjem, Petrokemijom i HPB-om. Guverner je možda očuvao lošu monetarnu stabilnost, ali da nije bilo njega pod Sanaderom, zateklo bi nas još veće zlo – kakvo, ne zna se, ali sigurno kudikamo gore. Marić&Co. zadnji su koji imaju pravo reći riječ o Rohatinskome.