Spala knjiga na dva slova

Izdavaštvo u Hrvatskoj, kao i u cijeloj regiji, u izuzetno je lošem stanju. Posljednje tri godine bilježe se jako loši trendovi prodaje knjiga i objavljivanja novih naslova. Knjižare su u ozbiljnim problemima, a mnoge će se do kraja godine i zatvoriti. Prema riječima Miše Nejašmića, direktora izdavačke kuće “Jesenski i Turk”, branša se od 2009. prepolovila uzimajući u obzir promet knjižara, broj zaposlenih i nove naslove; procjenjuje da će ove godine svjetlo dana ugledati najviše 1.400 novih naslova, što je brojka s kraja devedesetih.

– U takvoj su situaciji svi ugroženi, samo je stvar žilavosti tko će se uspjeti dovoljno smanjiti troškove da preživi: tko ne uspije smršaviti za pola, amputirat će se. Uzrok ovakvom stanju sinergija je nepovoljnih okolnosti: svjetske krize, loših politika i neodrživih oblika poslovanja oko knjige od sredine 2000-ih. Kriza je definitivno smanjila kupovnu moć, a istraživanja pokazuju da je knjiga, uz ostale kulturne potrebe, stvar koje se lako odriče. Nepostojanje politike vezane uz knjigu, odnosno postojanje loše i klijentelističke politike s jedne i rasipničke s druge strane, pogodovalo je tome da se branša od rata razvijala na balonima proračunskog novca i bez vizije održivosti. Knjige uz novine za 19,90 kuna, kao i 1,5 milijardi kuna za “besplatne” udžbenike dobrim su dijelom uzrok današnje a, bojim se, i buduće situacije – kaže Nejašmić.

Kraj nulte stope PDV-a

Trend pada se pojačao, ali negativna spirala još nije došla do dna. Ako se situacija i stabilizira, trebat će godine oporavka da se postigne broj izdanja od prije deset godina.

– Negativne posljedice imat će i to što će do ulaska Hrvatske u EU knjige umjesto nulte stope biti opterećene s pet posto PDV-a, što će mnogima biti kap koja će ih stajati opstanka. I nova administracija zatečena je težinom stanja, djelomično ga nije ni osvijestila, a kamoli da se uhvati ukoštac s problemima. Ni sredstva koja su im na raspolaganju nisu dostatna. Stanje s knjigom nije im prioritet, no nadam se da će do kraja ove godine složiti politike s kojima će ući u iduću proračunsku godinu – dodaje Nejašmić.

Nenad Bartolčić, glavni urednik portala za knjigu i kulturu Moderna vremena Info i predsjednik udruge “Knjižni blok – Inicijativa za knjigu”, smatra da je danas knjižarstvo u nešto lošijoj poziciji od nakladništva; kako su neminovno povezani, ne vjeruje u brzi oporavak.

– Ozdravljenje teških bolesnika moguće je jedino ako se čitav ceh nakon 20 godina lutanja napokon trgne i shvati da smo došli blizu kraja, baš kao i država. Činjenica da ni u regiji nije bitno bolje, kao u Sloveniji, ili lošije, kao u BIH-u i Srbiji, ne treba nam biti alibi. Nemamo opravdanje za loše stanje – ističe Bartolčić.

Navodi kako u Hrvatskoj nikada nije bilo više knjižara nego danas, između 150 i 200, a sličan je i broj nakladnika, koji žive od proizvodnje i prodaje knjiga.

– Najveći je problem što godinama hlapi korisnička baza ljudi koji kupuju knjige (ne treba brkati podatke o kupnji s onima o čitanosti knjiga), jer bez njih nema ni proizvodnje. Drastičan pad prodaje i naklada uvjetuje da se gubi ekonomski održiva logika proizvodnje. Piscima se već ove godine može dogoditi da, nakon što – zahvaljujući stipendijama – dovrše djela, neće biti dovoljno nakladnika koji će imati elementarnu računicu da ih tiskaju: kada broj prodanih primjeraka padne ispod 300, knjiga se može objaviti samo ako se subvencionira. Udio subvencije u troškovima nakladnika kreće se između 15 i 20 posto, a nakladnik mora osigurati ostatak da bi knjigu uopće izdao, vjerujući u čudo da postoji potražnja – objašnjava Bartolčić.

Jednom od velikih pogrešaka knjiškog ceha smatra stalnu fokusiranost samo na Ministarstvo kulture, posebno u godinama kada je izostajala konkretnija podrška knjizi od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Također, ceh se nikada nije uspio izboriti za to da ga se prizna kao važnu gospodarsku djelatnost, koja zapošljava više od deset hiljada ljudi.

– Knjiški se ceh nikada nije izborio za status poput nekih drugih grana industrije, koje su mogle računati na povoljnije kreditne linije i druge modele podrške razvoju. Zato smo u “Knjižnom bloku”, suočeni sa šutnjom institucija, javno zatražili da se hitno oformi radna grupa koja bi pokušala pronaći modele izlaska iz krize. Pozvali smo predstavnike Ministarstva kulture i MZOS-a, a trebalo bi se uključiti i Ministarstvo poduzetništva i obrta, jer vremena za oklijevanje nema – kaže Bartolčić.

Očaj, a ne marketing

Samoorganiziranje je put koji bi mogao voditi prema izlazu iz krize.

– Udruga “Knjižni blok”, koju čini osam nakladnika, neovisna knjižara i internetski portal, posljednjih 15 mjeseci ukazuje da su proaktivno traženje organizacijskih modela, utjecaj na kulturne politike i strategije i predlaganje konkretnih rješenja jedini ispravan put. Jer, nitko osim nas samih neće inicirati rješavanje problema. Resorna ministarstva, u najboljem slučaju, mogu se aktivno uključiti i osigurati financijske modele pomoći, ali inicijativa mora biti naša – dodaje Bartolčić.

Da je klasično izdavaštvo danas na najnižim granama potvrđuje i Nenad Popović, urednik u izdavačkoj kući “Durieux”.

– Ovakvo stanje nije bilo od sredine 19. stoljeća, kada je osnovano nakladništvo Matice hrvatske, Akademijino i drugih kulturnih društava. Danas funkcioniraju još samo izdavačke kuće koje su na državnom ili komunalnom proračunu, poput Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” ili AGM-a, odnosno izdavači školskih udžbenika, koji imaju svoje posebne poslovne i stručne asocijacije. Prodaja knjiga je spala doslovno na simbolične brojke. Nastojanja izdavača da prave veliku galamu oko novih knjiga i njihova borba za državne otkupe i subvencije izraz su očaja, a ne marketinga. Knjižare ono malo prodanih primjeraka jedva da mogu obračunati s izdavačima od kojih su ih naručili, a oni onda naručuju sve manje naklade, zbog čega na kraju drastično trpe tiskarski pogoni. I tiskari jedva da imaju posla. Propao je cijeli lanac, čitava privredna grana – ističe Popović i odmah navodi razloge za takvo stanje.

– Ljudi su dvadeset godina pljačkani od kriminalne države ustrojene i pogonjene od HDZ-a, ali opljačkane i od međunarodnih bankarskih institucija. S “plaćama” od 300 eura i “mirovinama” od 150 pogledi hrvatskih građana upereni su prema kontejnerima, a ne izlozima. Od slovenske granice, jugoistočno počinje beznadežna ekonomska provalija – kaže Popović.

Smatra da si klasični izdavači sami ne mogu pomoći ako nekoj maloj zemlji vlastita kultura nije prioritet.

– Stišću deset kuna u džepu i naši najveći pisci, prevodioci, publicisti, redaktori, ilustratori. Stariji rezignirano i postiđeno šute. Mlađi također, samo što se nekada “drogiraju” promocijama i kolumnama. Od neke korporacije dobiti kolumnu ili nagradu životni je dobitak! Oni koji dignu glavu, poput Snježane Kordić, bivaju gurnuti u mrak i nezaposlenost. Najveći su se talenti uglavnom povukli, neki vode privatni život na rubu akutnog siromaštva. Pišu li uopće? Za njih toliko dugo nismo čuli da smo ih i zaboravili. A isto vrijedi i za izdavače. Ovoga časa najbolje književne programe imaju kuće “Disput”, koprivnički “Šareni dućan” i “Pelago”. Pretpostavljam da većina čitalaca za njih nikada nije čula, ali ne svojom krivnjom, nego zbog urušavanja kulture u Hrvatskoj kakvo se ne pamti – zaključuje Popović.

Bofl ide kao lud

Nikica Petković, profesor, književnik i predsjednik Hrvatskog društva pisaca, smatra kako se usprkos produbljenoj ekonomskoj krizi nastoji poboljšati pozicija pisca. Situacija u regiji slijedi poznatu kolonijalnu križaljku: sjever i zapad su sigurne zone u kojima stvari manje-više štimaju, a jug i istok su na rubu bezakonja, zone u kojima tek valja uvesti reda u stihiju, koja je dobra u mimikriji.

– Pod pojmom knjiga ne govorim o raznim ljubavologijama, seksozofijama, nacionalističkim pseudopovjesničarskim ekshumacijama pravih istina o Titu, Paveliću, Tuđmanu, takav bofl ide kao lud. Govorim o književnosti, dakle o beletristici, o autorskim djelima. Čitanost je slaba, prodaja je loša. Uz ekonomske razloge, koji su često izlika, važne su i promjene u paradigmi kulture: sama kultura čitanja se mijenja, drugi mediji zauzimaju mjesto knjige. Ne vjerujem da će ukoričena knjiga izumrijeti, ali već dugo nije dominantan izvor komuniciranja znanja, estetike. Tu se otvara mjesto raskoraka: novi mediji i knjiga. Izdavači koji su naučeni da od države dobivaju potpore za rukopise autora, koje ili ne plate ništa ili toliko slabo da je autora sram reći koliko je dobio, još žive u svijetu koji voli celulozu i zazire od e-izdanja. Model koji sada postoji to im i omogućuje – kaže Petković.

Smatra žalosnim da resorno ministarstvo mora biti izvanjski korektiv koji će ugovorom, odnosno upisivanjem u zakon, regulirati odnos izdavača i pisca i tako spriječiti nastavak izrabljivanja pisaca, isto kao što i zemlja s manje od pet milijuna stanovnika nije u stanju srediti samu sebe, nego se nada da će neka druga, izvanjska instanca uvesti red. A “hrvatska knjiga”, misli Petković, ide upravo onamo kamo će je usmjeriti obje udruge pisaca, udruga književnih prevoditelja te izdavači, autori i, posljedično, sami čitatelji. Smatra to generacijskim projektom.

– Ministarstvo kulture zasad se ponaša fantastično. Žalosti me da neki autori ne prepoznaju napore ministrice Andree Zlatar Violić i njezine ekipe te da na malu pogrešku u koracima reagiraju napadima. Kao da su zaboravili da se, za razliku od vladavine Bože Biškupića, toliko toga promijenilo. Ako ništa, radi se transparentno: u Ministarstvu su legalisti koji imaju razumijevanja za pisce. Ministrica Zlatar je izvanserijska intelektualka, kojoj je kultura primarna i koja svoj posao obavlja odgovorno i kompetentno. Iako mislim da je uloga Ministarstva da podržava hrvatsku knjigu, mislim da bi bilo fer aktivirati se i aplicirati za fondove EU-a i tako pokazati da smo preboljeli tranzicijske bolesti i da se snalazimo u vremenima regionalizacije i globalizacije – kaže Petković.