Intrigator

 Hrvatska pošta odbila Borivoju Dovnikoviću uručiti pismo adresirano na ćirilici

 HP progoni ćirilicu

 Na pismo upućeno našem poznatom umjetniku u HP-u su nalijepili formular s oznakom “VRATITI”, a u njemu označili kućicu “Zabranjeno”, pa ga uputili natrag u Srbiju

Borivoju Dovnikoviću Bordi, našem poznatom autoru stripova i animiranih filmova s velikim međunarodnim ugledom, čiji “Bordoline” godinama objavljujemo na ovim stranicama, bila je u veljači upućena pozivnica Međunarodnog festivala dječjeg animiranog filma koji se u kolovozu održava u Vranju u južnoj Srbiji, no nikada mu nije stigla. Činovnici Hrvatske pošte odbili su mu je, naime, proslijediti, jer je njegova zagrebačka adresa na koverti bila napisana ćirilicom.

Šaljući rutinski festivalske materijale, organizatori festivala iz Škole animiranog filma Vranje upotrijebili su slučajno ćirilicu i na Bordinoj koverti, no u HP-u u Zagrebu nisu smatrali da je, bez obzira na pismo, njihov jedini posao da dostave poruku, nego su umjesto toga odlučili da je sami pošalju. Na kovertu su prilijepili četvrtasti formular s oznakom “VRATITI”, a u njemu označili kućicu “Zabranjeno” i udarili štambilj, pa je s takvom porukom uputili natrag pošiljatelju.

Bordo je na koncu festivalske materijale dobio kada su mu ih iz Vranja ponovno poslali, ovaj put s adresom na latinici, no zatražio je od srpskih kolega da mu pošalju i vraćenu omotnicu na ćirilici, kako bismo je mogli objaviti.

“Način na koji se pošiljka sa ćiriličnom adresom tretira u Zagrebu je vrhunac ne samo netolerancije, nego i mržnje”, kazao nam je Bordo, navodeći da je, primjerice, za svojeg boravka u Beču jednom prilikom uredno primio pismo moskovskog kolege, režisera Nikolaja Serebjakova, koji je bečku adresu napisao na ruskoj ćirilici, pri čemu je i sam naziv grada bio napisan kao Vena (Beč je kod Rusa Vena), ali Austrijancima nije bio problem prepoznati da je to njihov glavni grad Wien.

Naravno, ni HP-u nije bio problem prepoznati da je Zagreb Zagreb, a Hrvatska Hrvatska, samo što je tu ćirilica prepoznata kao neprijateljsko pismo koje smjesta treba protjerati preko hrvatskih granica. Čini se da HP nije tek zahvatila najnovija antićirilična atmosfera, nego da mu je obrana poštanskih sandučića od ćirilice dugotrajna praksa, jer je već 2008. zabilježen slučaj kada je Beogradsko pevačko društvo poslalo mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom Jovanu Pavloviću u Zagreb poziv s adresom na ćirilici, koji je HP protjerao natrag u Srbiju na potpuno isti način.

Tada su na upit novinara “Jutarnjeg lista” iz HP-a odgovorili da “davatelj poštanskih usluga može odbiti primanje pošiljke koja nije adresirana na propisani način”, a da pošiljka nije bila propisno adresirana jer je “u Hrvatskoj u službenoj upotrebi latinično pismo”.

Davatelj, dakle, može, ali i ne mora odbiti primanje nepropisno adresirane pošiljke, no u HP-u ćirilicu ipak smatraju osobito teškim prekršajem. Osim toga, nije do kraja točno da je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi isključivo latinično pismo, kada je u pojedinim poslovima i dijelovima zemlje pripadnicima srpske manjine omogućena službena upotreba ćiriličnog pisma, sve do izdavanja osobnih iskaznica i vođenja sudskih postupaka.

Zanimljivo, čak i pravila objavljena na HP-ovim internetskim stranicama u pogledu korištenja pisma sugeriraju da HP vrši diskriminaciju neuobičajenu za pošte drugih zemalja. Tamo u uputama o pravilnom adresiranju stoji da se adresa ispisuje latinicom, a da pošiljka za inozemstvo može biti adresirana i pismom države odredišta uz uvjet da su latinicom napisani nazivi mjesta i države.

Dakle, šaljete li iz Hrvatske pismo u Rusiju, Bugarsku, Makedoniju ili neku drugu ćiriličnu zemlju, šaljete li ga u Japan ili Kinu, HP vam kaže da možete, ali ne i da morate koristiti pismo odredišne zemlje. Pristupite li, još detaljnije, pregledavanju uvjeta za slanje pošiljki prema pojedinim državama, nigdje u HP-ovom vodiču nećete naći napomenu o tome koje pismo morate posebno koristiti za određenu zemlju. Iz nekog razloga, a vjerojatno zato što znaju da se to neće ni dogoditi, iz HP-a vas ne upozoravaju da će vam Rusi ili Bugari uvrijeđeno vratiti vaše latinično pismo s oznakom “Zabranjeno”, kao što će vam HP vratiti vaše ćirilično pismo.

 Nikola Bajto

 Ne učite se na Splitu

Pet splitskih udruga i inicijativa na čelu s Društvom Marjan uputilo je ministrici kulture Andrei Zlatar Violić otvoreno pismo u kojem traže smjenu pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslava Bužančića zbog propusta u zaštiti Marjana i povijesne gradske jezgre te povezanosti s lokalnom politikom. Navode da je Bužančić više od godinu dana držao u ladici dovršen elaborat za zaštitu Marjana kao kulturnog dobra i da se odluka Ministarstva o zaštiti donijela prekasno, i to tek uoči lokalnih izbora, pri čemu je Bužančić još izdao smjernice koje gradskim vlastima omogućuju da podignu križ 40 posto veći od povijesnog projekta iz 1927. Navode niz primjera u kojima je Konzervatorski odjel propustio spriječiti devastaciju gradske jezgre pod zaštitom UNESCO-a i upozoravaju ministricu na njene izjave da će one koji su krivi za propuste “dodatno educirati”.

“Tražimo da se konzervatorski odjel Ministarstva kulture i njegov pročelnik Radoslav Bužančić više ne educiraju dodatno na našem gradu i na našoj baštini”, uzvraćaju udruge ministrici. Bužančiću je promaklo i to da se spomenik Franji Tuđmanu podiže u gradskoj jezgri koju bi njegov odjel trebao štititi.

 N. Bajto

Kratko & jasno

 Ivana Lojo, sindikat kabinskog osoblja Croatia Airlinesa

 Ne mogu nas zamijeniti

 Poručeno nam je da nisu popustili ni pred zahtjevima radnika Gredelja, pa tako neće ni pred našima. Čujemo da su raspisali interni natječaj. Ali ne vjerujem da će naći ljude koji su ovaj posao spremni raditi za 4.000 kuna

Kako komentirate Vladin stav da će Croatia Airlines, ako ne prihvatite uvjete uprave, ići na bubanj?

Poslali smo otvoreno pismo premijeru i u njemu sve objasnili. Mislim da je to, prije svega, izražavanje nebrige za radnike i državnu imovinu. Osim toga, to je i poruka drugim radnicima kako bi mogli proći ako se drznu štrajkati. Poručeno nam je da nisu popustili ni pred zahtjevima radnika Gredelja, pa tako neće ni pred našima. Bilo kako bilo, sve mi je to pretužno. Uza sve, čini mi se da je to i skretanje pozornosti s pravih problema, a posebno je problematična izjava da će sindikat biti kriv ako propadne kompanija.

Koji su vaši zahtjevi?

Tražimo vraćanje primanja na razinu iz 2012. godine, vraćanje broja slobodnih dana, radnog vremena i broja dana godišnjih odmora prema starim kolektivnim ugovorima.

Kako je organiziran štrajk?

Štrajkamo u dvorištu zgrade u Buzinu. Svi smo u štrajku, dakle nas 213 članova kabinskog osoblja, od kojih je četrdesetak sezonaca. Uz nas su i piloti, odnosno sindikat pilota. Štrajkat ćemo ili do ispunjenja zahtjeva ili do dogovora. Nikada nismo rekli da se protivimo pregovorima. Što se tiče konkretne najave otkaza za 42 ljudi, oni nisu još uručeni, ali nisu ni povučeni. U pripremi su i štrajkovi solidarnosti, poput onog najavljenog od strane kontrolora letenja, kao i sindikata iz Zagrebačkog holdinga.

Je li uprava možda pokrenula akciju tražnja vaših zamjena?

Čujemo da su raspisali interni natječaj. Ali ne vjerujem da će naći ljude koji su ovaj posao spremni raditi za 4.000 kuna. Osim toga, na Zavodu za zapošljavanje nema nezaposlenih radnika ovog profila. Ranije sam kazala da školovanje jednog radnika za ovakvo radno mjesto stoji oko 57.000 kuna. Ne vidim kako bi se to bilo kome isplatilo.

Je li u bolovanjima bilo prikrivenog štrajka?

Ne. Na neki način to su sada priznali i iz uprave, a i ministar Mirando Mrsić je kazao da se ograđuje od takvih ocjena. U tom slučaju nije bilo nikakve organizirane akcije. Kome odgovara sadašnja situacija, ne znam. Samo znam da otkazi neće proći, jer uprava sigurno gubi na sudu.

 Rade Dragojević

 Dio romske zajednice nezadovoljan radom Spomen-područja

 Romi žele svoj centar u Jasenovcu

 Stradanje Roma u Jasenovcu nije dobro obilježeno, tvrdi saborski zastupnik Veljko Kajtazi, najavljujući da se pregovara o otkupu zemljišta za gradnju novog memorijalnog centra u kojem bi se pohranili dokazi i svjedočanstva o stradanju Roma

Jasenovac je sinonim za genocid koji je u NDH sustavno provođen i nad pripadnicima romskog naroda. Zločinački ustaški režim uspio je u svojoj namjeri da uništi najveći dio romske zajednice te joj je nanio udarce od kojih se do danas nije oporavila – bila je poruka Steve Đurđevića, predstavnika stradalnika romskog naroda na prošlotjednoj komemoraciji povodom 68. obljetnice proboja logoraša iz ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac.

Istaknuvši da masovne grobnice u Uštici, Donjoj Gradini i Međustrugovima svjedoče o patnji i stradanju Roma, Đurđević je ispred jasenovačkog “Kamenog cvijeta” naglasio da se zlo ne smije zaboraviti. No čak 21 masovna grobnica u Uštici, naselju nedaleko Jasenovca, gotovo je zaboravljena. Tu je, prema procjenama, pokopan najveći broj od ukupno oko 16.000 Roma ubijenih u ustaškom logoru smrti. Neposredno nakon komemoracije u Jasenovcu, na groblju u Uštici položen je samo jedan  vijenac, i to u ime Romskog nacionalnog vijeća i saborskog zastupnika Veljka Kajtazija. Prema njegovim riječima, stradanje Roma u Jasenovcu ove godine nije dostojno obilježeno.

– Đurđević kao član Savjeta Spomen-područja nije dobro organizirao obilježavanje stradanja Roma. Nije kontaktirao i uključio udruge Roma, a naročito Romsko nacionalno vijeće. Nije ga bilo u delegaciji na groblju u Uštici, a sporno je i prošlogodišnje postavljanje spomen-ploče na mjestu masovnih grobnica s njegovim potpisom. Ta ploča je naknadno uklonjena i zamijenjena onom koja ne ističe ulogu pojedinca u uređenju mjesta gdje su pokopane žrtve ustaškog terora – poručuje Kajtazi.

Prema njegovim riječima, dio krivice za nebrigu i nedostojno obilježavanje romskog groblja snosi i uprava Spomen-područja, jer je taj predio uređen tek prošle godine i, kako Kajtazi tvrdi, isključivo zaslugom Romskog nacionalnog vijeća. Izjavu Katice Sedmak, predsjednice Savjeta Spomen-područja, da je u obilježavanju mjesta stradanja ta institucija uložila mnogo napora, treba uzeti s velikom rezervom, tvrdi Kajtazi.

– Groblje u Uštici obnovljeno je na inicijativu romske zajednice i u suradnji sa Savjetom za nacionalne manjine, Ministarstvom kulture i Gradom Zagrebom učinili smo u godinu dana više nego što se uradilo u posljednjih 60 godina. Planiramo i pripremamo gradnju memorijalnog centra te pregovaramo s vlasnicima za otkup kuća i zemljišta kraj groblja u Uštici. Pribavljamo dokumentaciju i vjerujemo da ćemo ove godine moći početi s gradnjom memorijalnog centra u kojem bi se pohranili dokazi i svjedočanstva o stradanju Roma i gdje bi počast svim žrtvama terora mogli odati i svi oni koji su na Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta 2. kolovoza dosad odlazili u Auschwitz. Dosad smo za naš projekt memorijalnog centra dobili potporu Roma iz Makedonije, Srbije, BiH i Slovenije. Očekujemo potporu i državnih institucija – najavljuje Kajtazi, za kojeg bi tek to bilo dostojno obilježavanje stradavanja Roma.

Nezadovoljstvo sadašnjom koncepcijom Spomen-područja ne postoji samo u dijelu romske zajednice, pa je i Julija Koš, bivša članica Upravnog vijeća Spomen-područja, uoči obilježavanja godišnjice proboja još jednom uputila pismo stranim ambasadorima tražeći da iskoriste svoj utjecaj na Vladu kako bi se koncepcija promijenila.

“Temeljni problem muzejskog postava jeste što su informacije o povijesnoj istini o zločinu počinjenom u Jasenovcu prikazane zamagljeno, sustavno izbjegavajući jasno prikazivanje ijedne bitne informacije. Ovo pruža netočan dojam da je jasenovački konclogor bio doduše mračna priča, ali ovaj postav ne prikazuje priču o zločinu. Ne nudi ni odgovore na tako temeljna pitanja kao što su: tko je počinio zločin, nad kim, te također zašto i na koji način je počinjen zločin”, istaknula je Julija Koš.

 Miroslav Edvin Habek, N. J.

 Montirana demontaža

Slobodna Dalmacija objavila je u subotnjem prilogu “Spektar” intervju s novinarom Slobodanom Vaskovićem pod naslovom “Hapšenje predsjednika Federacije BiH odmazda je i državni kriminal”. Vasković je kratko predstavljen kao “bloger koji je razmontirao optužbe za podmićenost Živka Budimira i najveći neprijatelj Republike Srpske”, pa se razgovor dalje vodi o dokumentima koje je objavio na svojem blogu i njegovim tvrdnjama po kojima je Budimir nevina žrtva odmazde političkih protivnika.

O samom Vaskoviću, čije je istraživačke zaključke “Slobodna” odlučila spektakularno promovirati na dvije stranice, doznajmo još samo da je svojedobno bio vlasnik i glavni urednik banjalučkog lista “Patriot” koji je, prema njegovim riječima, morao staviti ključ u bravu zbog kritiziranja vlasti Milorada Dodika. Međutim, nigdje se ne spominje da je Vasković 2011. bio pozvan da na Sudu BiH svjedoči o svojem novinarskom boravku u općini Srebrenica u srpnju 1995., kada je počinjen najveći zločin u posljednjem ratu. Tužiteljstvo od njega nije imalo koristi jer je tvrdio da nikoga od četvorice optuženih tamo nije sreo, a sam je sudski poziv ocijenio ponižavajućim.

Vasković se posljednjih godina prometnuo u novinara koji je u emisiji “60 minuta” Federalne TV razotkrivao Dodikov kriminal i korupciju, no tada se na internetu pojavio i nemontirani video snimljen 1995., u kojem on i njegovi tadašnji kolege s RTV-a Republike Srpske ispituju Abdulaha Purkovića Dulca, uhvaćenog Srebreničanina kojeg su prisilili da govori protiv muslimanskih vođa. Sam Vasković je od prestravljenog čovjeka tražio da mu odgovori tko su imenom i prezimenom najveći muslimanski zločinci i je li istina da je Naser Orić ubijao i muslimane.

U njegovom “Patriotu”, koji je izlazio od 2001. do 2009., negiranje i umanjivanje zločina u Srebrenici nije bilo rijetkost, a kako su 2011. objavile E-novine, Vaskoviću je posvećen i dio knjige “Novinar u civilu” Komiteta za ljudska prava Yucom iz 2007. Još tada je bilo otkriveno na koji je način izvještavao o Srebrenici, ali i kako je kasnije u “Patriotu” plasirao montirane optužbe protiv Zorana Điniđića prije njegova ubojstva i kako je zapravo bio sponzoriran od strane Đinđićevih političkih protivnika iz Srbije, ali i od režima Republike Srpske prije Dodikovog dolaska na vlast.

 Nikola Bajto

Katran & perje

 Nova teorija zavjere admirala Loše

 Unutarnji regresor

 “Kršćanske vrednote i gospodarenje teritorijem hrvatski su prioritet, a ćirilica je postala novo oružje protiv toga, prerastavši na taj način značenje običnog pisma”, naglasio je Lošo

Kada i najdosljedniji pacijenti geostrateškog trasha pomisle da admiral Davor Domazet Lošo više ne može nadmašiti samog sebe, isti ih promptno demantira. Ovaj velemajstor konfabulacije i uz Iliju Čvorovića najveći ovisnik o maniji proganjanja, oglasio se na proslavi rođendana Franje Tuđmana u zagrebačkom Histrionskom domu.

Govoreći na komemorativnom predstavljanju knjige autora Miroslava Tuđmana, neobično ljupkog naslova “Programirana hereza i hrvatski otpori”, te pred auditorijem u kojem su bili svi važniji članovi bivše generalsko-vrhovničke familije i njihov adoptirani sin u zrelim godinama Miroslav Ćiro Blažević, Lošo je iznio svoj “program strategije za obranu Hrvatske od unutrašnje agresije”.

“Kršćanske vrednote i gospodarenje teritorijem hrvatski su prioritet, a ćirilica je postala novo oružje protiv toga, prerastavši na taj način značenje običnog pisma”, naglasio je Lošo u dokumentu, koji bi nedvojbeno mogao postati općim naputkom za konzumaciju vlasti u rukama sve vjerojatnije buduće vlade što je u sjeni marljivo priprema Tomislav Karamarko. Ipak, unatoč nekoliko startova đonom naspram Srba, radni kolektiv “Novosti”, članovi obitelji zaposlenika i čitateljstvo mogu odahnuti jer, kako je rekao geostrateg-admiral, Srbi kao takvi više ne predstavljaju ozbiljnu opasnost budući da su “pobijeđeni za 500 godina”.

“Oni to dobro znaju. Problem su Jugoslaveni i jugoslavenština”, uskliknuo je napaljeni Lošo, dok mu se pomno njegovani špic-brk još više ušiljio od lascivnog uzbuđenja.

Zato je kao glavne neprijatelje odlučio odalamiti Bošnjake, “koji militantno preuzimaju sve javne medije u BiH” i priljubljuju stražnjice uz braću Turke. Nadalje, opaučio je i Talijane koji “imaju cilj od Jadranskog mora napraviti talijansko jezero”.

Još samo da netko javi Loši kako je izjašnjavanje o pripadnosti veleopasnoj jugoslavenskoj naciji i praktično onemogućeno. U popisu stanovništva, za svaki slučaj, ne postoji rečena rubrika. No možda se prava opasnost skriva upravo u tome, jer kako “Katran & perje” doznaje, Jugovići se malo-pomalo prikupljaju u velegradskim, a bogme i u provincijskim katakombama, kanalizacijskim odvodima, praznim tvorničkim halama i vežama napuštenih građevina, gdje snivaju o tvorničkim dimnjacima, radnim akcijama, besplatnim stanovima i ostalim pogodnostima što ih je nudio propali sustav.

 Petar Glodić