Ivana Milas: Nova škola integrirala bi djecu Vukovara

Projekt Nove škole, koji bi vukovarskim učenicima dao spoznaje o svim tamošnjim nacionalnim zajednicama, izazvao je medijsku pažnju i kada se za njega založio predsjednik Ivo Josipović i kada ga je odbilo Gradsko vijeće Vukovara. No javnost zapravo malo toga zna o njemu, pa smo više htjeli doznati od Ivane Milas, predsjednice osječkog Nansen dijalog centra, koji ga je pokrenuo.

– Nansen dijalog centar započeo je 2001. svoj rad u Vukovaru, gdje su mladi i nastavnici kao jednu od najvećih poteškoća isticali podjelu po kriteriju jezika, koja počinje u vrtiću i prati ih kroz osnovnu i srednju školu. Ako ste ondje roditelj, možete svoje dijete odgajati i poticati da se druži sa svom djecom, što se i događa u privatnom okružju, na obiteljskim okupljanjima i dječjim igralištima. No kada dijete krene u vrtić i školu, stvari se mijenjaju: osnovne škole u kojima se odvija program na jeziku i pismu nacionalne manjine uglavnom rade u dvije smjene, pa se djeca ne susreću ni na školskim hodnicima, a zanemariv je i broj zajedničkih izvannastavnih aktivnosti. S druge strane, djeca pripadnici manjina uključena u program na hrvatskom jeziku i pismu izložena su asimilaciji, jer većina uči malo ili gotovo ništa o manjinama s kojima stoljećima živi na istom prostoru. U isto vrijeme, manjine uče o većini i, naravno, o svom jeziku, pismu, kulturi i povijesti, ali ne i o drugim manjinama. Stoga smo 2003. započeli projekt Nove škole, s ciljem osmišljavanja kurikuluma koji bi bio prilagođeniji potrebama višenacionalne zajednice.

Prema multikulturnom društvu

U kojoj je fazi projekt?

U prve dvije godine intenzivno se radilo s nastavnicima i školama, a od 2005. uključeni su i roditelji. Kurikulum je dobio pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje, pa smo pokrenuli inicijativu za osnivanje Nove škole, o kojoj je, nakon podrške najznačajnijih državnih dužnosnika, odlučivalo Gradsko vijeće Vukovara. Vodeći se političkim interesima a ne zadovoljavanjem potreba građana, ono je u veljači odbilo gradonačelnikov zahtjev, pa Nova škola, usprkos svim najavama, ni ove godine neće otvoriti svoja vrata.

Što zapravo donosi Nova škola?

Redovnu školu po hrvatskom nastavnom planu i programu na hrvatskom. Ostala nastava – fakultativni programi, kulturna i duhovna baština zavičaja (KDBZ), jezik zavičaja i druge izvannastavne aktivnosti – odvijala bi se na svim jezicima koji su materinji učenicima škole. KDBZ omogućuje da djeca nauče više o svom zavičaju, o kulturi i običajima naroda koji žive na ovom području, s ciljem boljeg razumijevanja svog identiteta i upoznavanja i poštivanja drugih, što je od iznimne važnosti za izgradnju odnosa i multikulturnog društva. Nastava bi bila cjelodnevna, redovita u jutarnjim satima, a ostale aktivnosti u nastavku.

Koliko bi bili zastupljeni programi i sadržaji vezani uz manjine i bi li oni bili obavezni za sve učenike, barem na razini postojećeg modela C?

Sadržaji vezani uz manjine bili bi zastupljeni u redovnoj nastavi, u međupredmetnim temama koje predviđa Nacionalni okvirni kurikulum, a posebno u izvannastavnim aktivnostima, koje po zakonu nisu i ne mogu biti obavezne za sve učenike. Ne može se dakle osigurati da svi učenici obavezno prolaze sadržaje izvan redovne nastave, no koncept cjelodnevne nastave, s nizom izvannastavnih aktivnosti na kojima bi djeca svih nacionalnosti sjedila zajedno u klupama, zasigurno omogućuje upoznavanje drugih i drugačijih. Vjerujemo da je moguće učiti i razvijati svoj jezik i kulturu i baštinu svog naroda u isto vrijeme i na istom mjestu s drugim učenicima, i to ne dva ili pet sati tjedno, nego svaki dan – i u nastavi i na hodniku, u zbornici i na igralištu.

Očekujemo da će u Novu školu djecu upisivati roditelji koji imaju želju i potrebu omogućiti svom djetetu ovakvo obrazovanje. Nova škola ne poništava i ne onemogućuje postojeće škole ili neke druge modele; ona je zamišljena kao opcija za roditelje koji ne žele takvo obrazovanje za svoje dijete. Nije nastala kao odgovor na model A ili model C, nego kao odgovor na potrebe izrazito multikulturne, poratne i podijeljene zajednice. U fokusu je da se svakom pojedincu omogući razvoj vlastitog identiteta i njegovanje kulture i baštine i tako pridonese integraciji, procesu za koji je jednako odgovorna i većina i manjina.

Nastavak suradnje 

Biste li pristali da se o nastavnim sadržajima vezanim uz Srbe razgovara i dogovara s njihovim predstavnicima u Vukovaru?

Da, kao i s predstavnicima svih drugih manjina koje ondje žive. U proces izrade kurikuluma bili su uključeni roditelji i nastavnici svih nacionalnosti, a u koordinacijski proces i predstavnici Koordinacije vijeća nacionalnih manjina. Otvorenu suradnju spram svih bitnih aktera u zajednici mislimo nastaviti i ubuduće, posebno kada škola zaživi.

Neovisno o Novoj školi, mislite li da bi trebalo uložiti više energije i političke volje u nastavne planove i programe kako bi bili prihvatljiviji i pripadnicima srpske zajednice?

Preferiranje modela A za srpsku nacionalnu manjinu najizraženije je u istočnoj Hrvatskoj, a sadržaji udžbenika, manjak interkulturnog obrazovanja učenika i nastavnika te načini poučavanja o tim pitanjima problem su cijele zemlje. Nažalost, sustavne analize udžbenika od strane države još nisu provedene, a o školskom sadržaju i zagovaranju sadržaja koji potiču razumijevanje i smanjuju govor mržnje te učenju jednih o drugima gotovo isključivo govore pripadnici nacionalnih manjina i organizacije civilnog društva. Država mora preuzeti odgovornost za ozbiljnu analizu udžbenika, za promociju svih kulturnih i jezičnih bogatstava i nasljeđa ove zemlje, biti spremna iskreno se uhvatiti ukoštac s bolnim mjestima zajedničke prošlosti i to onda odraziti u školskom planu i programu. Mali iskorak napravljen je kroz namjeru uvođenja građanskog odgoja u škole.