Slaven Tolj: Naše je društvo opsjednuto zgrtanjem
U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt nedavno je otvorena izložba suvremenog umjetnika Slavena Tolja, ujedno direktora Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Riječ je o projektu “Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO-a”, u sklopu kojeg su već predstavljeni Dalibor Martinis, Dubravka Rakoci i Željko Badurina. Tolj je u stalni muzejski postav prodro izložbom “Citius, altius, fortius” koja se bavi pitanjem javnog interesa, s potpuno jasnim referencama na Srđ i građanske inicijative čiji je bio aktivist. Izložba je sastavljena od jednog videorada (isječka iz popularne serije “Igre prijestolja”), audioinstalacije i različitih intervencija kroz fotografije, objekte i tekst.
– Kada sam pozvan da sudjelujem u programu kojim MUO daje mogućnost suvremenom umjetniku da intervenira u stalni muzejski postav, intuitivno sam prihvatio taj izazov i tako se našao pred zadatkom za koji u početku nisam imao ključ rješenja, pa tako ni ideju o krajnjem rezultatu. Odlučivši se za ikonoklastički postupak i svevši intervenciju u postavu na svega nekoliko elemenata, došao sam do rješenja, pa je daljnji proces rada postao zabavan, a rezultat prilično brutalan. Zahvaljujući asistenciji kustosice Jasmine Fučkan koja je izuzetno predano i strastveno radila na realizaciji izložbe te profesionalnom pristupu stručnog tima MUO-a, bilo je moguće savladati prostor bez napora i u najkraćem vremenskom roku – kaže Tolj.
Konzekvence patologije
Na izložbi se bavite pitanjem javnog u lokalnoj zajednici u Dubrovniku, devastacijom Grada, uništavanjem zajedničkih dobara. Koliko god to bilo vidljivo u najmoćnijoj hrvatskoj turističkoj destinaciji, čini se aktualnim i na svakoj drugoj razini. Dubrovnik dakle nije izuzetak, no što bi bila njegova specifičnost?
Izložba govori o idolopoklonstvu spram materijalnog, a stalni postav MUO-a savršeno je poslužio toj temi. Opsjednutost materijalnim bogatstvom nije karakteristika samo suvremenog svijeta, naše društvo u potpunosti je kontaminirano idejom zgrtanja materijalnog, što se manifestira svakodnevno i na svim razinama, u kolekcionarskim eskapadama političkih moćnika, bahatim javnim izjavama i gestama, općoj fascinaciji bogatstvom i moći koju ono donosi te nasilju koje iz svega toga proizlazi. Uništavanje javnog prostora i drugih vrijednosti samo su konzekvence te patologije, a golf i recentna dubrovačka situacija paradigma koju, uz ostale elemente, koristim opisujući takvo stanje duha. “Brže, više, jače”, što je i naziv izložbe, postaje tako krilatica nove elite koja se pod tim motom natječe u gomilanju plijena. Za slabe, za manjine, za one koji ne žele sudjelovati u toj igri u ovakvom društvu i sustavu vrijednosti, nema ni prostora ni milosti.
U Rijeci ste već neko vrijeme, što vam daje distancu i prema Zagrebu, a pogotovu prema Dubrovniku, koji je bio i ostao neuralgičnom točkom vašeg stvaranja. Jeste li se psihički oporavili od fizičkog napada u Klubu Revelin? Kako se nekadašnji aktivist osjeća kao direktor muzeja, jesu li tetovaže MMSU-a i Art radionice Lazareti još na svome mjestu?
Tetovaže su na mjestu, ali su na naplatu došle mnoge stvari, pa sam spreman za jedan temeljitiji remont. Tek na distanci od Dubrovnika aktivirao se nakupljeni stres i umor. S dolaskom na mjesto ravnatelja riječkog MMSU-a nisam ni najmanje prestao biti aktivist, samo je strategija djelovanja nešto drugačija.
Prostor slobode je u nama
Iz Dubrovnika je “protjeran” još jedan umjetnik, Antun Maračić koji je vodio Umjetničku galeriju, pa sličnu sudbinu doživio u Galeriji Forum. Referendum protiv izgradnje golf-terena na Srđu nije uspio, investitori dolaze. Što je zapravo ostalo u gradu koji je nekada simbolizirao prostor slobode?
Moram vas ispraviti, na Srđ ne dolaze investitori, nego bahati špekulanti prostorom i nekretninama. Prostor slobode je u nama i vjerujem da nam taj prostor ne mogu ukrasti. U Dubrovniku živi i djeluje dovoljan broj kvalitetnih ljudi koji čitavo ovo vrijeme agresije nisu bili tihi, poslušni i okrenuti samo svojim interesima i potrebama. Za zajednički prostor i za slobodu treba se izboriti i mi se borimo, svatko na svoj način i prema svojim mogućnostima, ali i zajedno, okupljeni u Građansku inicijativu “Srđ je naš” i s građanskom listom “Srđ je Grad”, kao oporba sramotnom dogovoru u Gradskom vijeću. Događaji koje ste spomenuli, progon Maračića iz Umjetničke galerije i pretvaranje te institucije u provincijalnu močvaru, medijska i politička agresija na referendum i stvaranje privremene koalicije u Gradskom vijeću kako bi se izglasala špekulacija na Srđu, sve to su samo neke od manifestacija ideologije o kojoj je na izložbi u MUO-u riječ.
Premda se javno to ne vidi, moraju li se umjetnici i aktivisti i danas autocenzurirati? Jesu li ljudi okupljeni oko inicijative “Srđ je naš” strahovali i bili izloženi ozbiljnim prijetnjama? Je li moguće da je Andro Vlahušić toliko moćan čovjek?
Nemamo se čega bojati i nismo se i nećemo se autocenzurirati. Otvoreno smo se i javno borili za ideju grada i ponosni smo zbog toga. Gradonačelnik je samo predstavnik onih koji su ga birali na izborima, jedan od mnogih koji su fascinirani materijalnim blagostanjem, kojima je novac jedino mjerilo vrijednosti. Rezultati izbora pokazuju da on, unatoč svemu, uživa potporu građana, a na referendumu o ustavnoj definiciji braka vidjeli smo kako se većina odnosi prema manjinama. Kao aktivisti i građani bili smo izloženi medijskom omalovažavanju i prokazivanju, ignoriranju svakog nastojanja da otvorimo dijalog o bitnim pitanjima za lokalnu zajednicu. Potpuno ignoriranje mišljenja aktivnih građana i oslanjanje na one koji se vode samo partikularnim interesima strategija je opasnija od prijetnji, koja vodi u potpunu destrukciju ideje grada.