Intrigator

Prva presuda za djelo sramoćenja po novom Kaznenom zakonu

Novinari na udaru sramotnog zakona

Paradoksalno je da je od svih aktera iz afere Medikol na optuženičkoj klupi završila jedino novinarka Slavica Lukić, osuđena zbog tekstova kojima je otkrivala kako je ta privatna poliklinika bila financirana javnim novcem 

Zadivljujuća je brzina Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koji je nakon samo dva održana ročišta nepravomoćno osudio potpredsjednicu Hrvatskog novinarskog društva i novinarku “Jutarnjeg lista” Slavicu Lukić za kazneno djelo sramoćenja, nakon što je svojim istraživačkim tekstovima o poliklinici Medikol otkrila način na koji se ta privatna zdravstvena ustanova financirala javnim novcem. Koliko nam je poznato, slučaj kolegice Lukić prvi je slučaj nepravomoćno osuđenog novinara za kazneno djelo sramoćenja uvedeno novim Kaznenim zakonom, koji je stupio na snagu početkom prošle godine, a još čitav niz postupaka je u tijeku.

Na duboke probleme tog zakonskog okvira i posljedičnog udara na slobodu medija i javni interes novinarska struka upozoravala je i prije njegovog donošenja, uviđajući da po njemu suci osobno procjenjuju u tužbi što je javni interes. A u ovom je slučaju povod za tužbu protiv Slavice Luić stao u jednu rečenicu iz njenog teksta, kada je, citirajući liječničke krugove, napisala da je klinika za kardiovaskularne bolesti Magdalena iz Krapinskih toplica “za razliku od Medikola stabilna, sređena i visokostručna zdravstvena ustanova u kojoj bolesnici mogu računati na vrhunsku liječničku skrb”, ali je postavila i pitanje zbog čega HZZO stotine milijuna kuna godišnje osigurava toj privatnoj ustanovi umjesto da novac preusmjeri u jačanje kardiokirurgije u državnim bolnicama.

Kolegica Lukić kazala nam je da još nije vidjela nepravomoćnu presudu, ali je najavila da će se sigurno žaliti, navodeći da maksimalna kazna za ovakvo djelo može biti do 360 dnevnih dohodaka.

– Ovakve kazne mogu vas financijski upropastiti, pogotovo u trenutku kada zakon štiti novinske nakladnike u smislu da ih se takva vrsta presude ni ne tiče. Nije dovoljno dokazati da ste pisali istinu, ma kako čvrste dokaze imali u ruci, već i da je ta istina bila u javnom interesu. No kako suce uvjeriti u taj javni interes? – kazala nam je Slavica Lukić.

Prema njenim saznanjima, Medikol je u posljednjih sedam godina primio preko 500 milijuna kuna državnog novca, da bi u siječnju ove godine zatražio predstečajnu nagodbu, što je vidljivo iz podataka FINA-a. Stoga je paradoksalno da je od svih aktera iz afere Medikol, kaže nam pomalo ironično Slavica Lukić, jedino ona završila na optuženičkoj klupi.

– Struka i svi zajedno trebali bismo pokrenuti pritisak na Ministarstvo pravosuđa kako bi se iz Kaznenog zakona izbacilo kazneno djelo sramoćenja, jer sudska praksa pokazuje da uvijek možete biti osuđeni za bilo kakav kritički tekst, ma kako istinit bio, ako to ne odgovara drugoj strani. U protivnom, ovakva će sudska praksa zatući i zadnje ostatke kritičkog i neovisnog novinarstva – poručuje Slavica Lukić.

Dragan Grozdanić

  •  

Buna u tiskari

Predsjednik uprave državne tiskare Vjesnik Roman Klancir tvrtki je napravio nenadoknadivu štetu, stvorio dodatno nepovjerenje kupaca i nastavio ugrožavati socijalna i materijalna prava radnika, tvrde u službenom zahtjevu za njegovom smjenom Sindikat grafičara i Radničko vijeće Vjesnika, koji su se obratili nadzornom odboru tvrtke tražeći postavljanje kompetentne osobe koja dobro poznaje grafičku branšu i koja može voditi Vjesnik prema pozitivnom poslovanju.

Državnoj tiskari, naime, nakon uspješno okončane predstečajne nagodbe ponovno prijeti gašenje i moguće slanje 280 radnika na burzu, a razlog tome radnici vide u nepridržavanju ugovora i neisplati preostalih 26 milijuna kuna na koje se Ministarstvo financija obvezalo preuzimajući Vjesnikove nekretnine, ali i u slabostima dosadašnje uprave.

“Društvo se nije pripremilo za vrijeme predstečajne nagodbe za normalno poslovanje, što je bila osnovna zadaća Romana Klancira. Pri izlasku iz predstečajne nagodbe 5. prosinca, više od 20 dana tvrtka je bila blokirana od državnih poduzeća (HEP, Porezna uprava). Umjesto planiranih deset milijuna kuna ili više prometa, svelo sa na ispodprosječnih sedam milijuna za taj mjesec, koji je uvijek najbolji u našoj branši”, poručuju sindikati i radnici, pritom naglašavajući da je Klancir tada imao druge prioritete.

Navode da je u siječnju i veljači uprava tražila da se radnicima uvede minimalna plaća, umjesto da traži nove poslove. U tom periodu je više puta isključena struja, a jednom iz uprave o tome nisu obavijestili proizvodnju, tako da su nastali dodatni troškovi i šteta na postrojenju.

“Kap koja je prelila čašu – u ponedjeljak, 10. ožujka HEP isključuje struju na 25 sati. To je napravilo nenadoknadivu štetu”, tvrde radnici, navodeći i da su zapošljavani studenti na mjesta otpuštenih radnika, što je stvaralo probleme u proizvodnji i plaćanje penala. “Graditi poslovanje na daljnju štetu radnika više nije moguće, to je moguće jedino izvrsnošću rukovodnog kadra, pa zahtijevamo da se takav i postavi”, zaključuju radnici, dok se prozvani Roman Klancir još nije očitovao. O njegovoj smjeni odlučivat će se sredinom mjeseca.

Miroslav Edvin Habek

  •  

Kratko & jasno

Natalija Martinčević, saborska zastupnica

Čačić je kandidat za predsjednika

Upravo svojim političkim djelovanjem, stavovima i rezultatima Radimir Čačić je dokazao da zna i može

Nekadašnji članovi HNS-a bliski Radimiru Čačiću predali su zahtjev za registraciju udruge Inicijativa za osnivanje Narodne stranke – reformista. Znači li to raspad HNS-a na dva dijela?

To znači osnivanje nove stranke kojoj će se priključiti velik broj dosadašnjih kolega iz HNS-a. Ono što nas posebno veseli velik je broj ljudi koji do sada nisu bili politički aktivni, ali žele svoj doprinos dati ovoj stranci koja će se baviti rješavanjem konkretnih problema građana, koja će imati snage provesti reforme i posebno znanja i sposobnosti provoditi konkretne gospodarske projekte. Hrvatska je danas iscrpljena dugotrajnom krizom, nedostatkom hrabrosti i odlučnosti te obećanjima bez pokrića. Takve političke opcije danas u Hrvatskoj nema, stranke se uglavnom bave ideologijama i demagogijama a, nažalost, među njima se sada našao i HNS, tako da mi više sigurno nećemo biti u istom političkom prostoru. Tko će ostati uz gospođu Vesnu Pusić, teško mi je reći, ali o tome puno govori sadašnji rejting HNS-a od 2,3 posto.

Hoće li vašoj stranci pristupiti još tko od saborskih zastupnika?

Moji bivši kolege o tome će odučiti sami, moja je pretpostavka da će to učiniti po povratku gospodina Čačića.

Hoće li Čačić, kada izađe iz zatvora, postati predsjednik stranke?

O svim funkcijama odlučit će se u demokratskoj proceduri, ali jasno je da se najveći broj ljudi opredjeljuje uz jasne političke platforme i za osobe koje ih mogu realizirati. Čačić je upravo svojim političkim djelovanjem, stavovima i rezultatima u posljednjih 25 godina dokazao da zna i može te je neupitno da će biti kandidat za predsjednika.

No hoće li to biti stranka pretežno sjeverozapadne Hrvatske?

Osnivači su iz svih regija, tako da je jasna poruka da će ovo biti snažna nacionalna stranka. Naravno da je najveća podrška na sjeverozapadu Hrvatske i tu će, vjerujem, i dalje biti naša najjača baza.

Mirna Jasić

  •  

Novi list i Glas Istre kazneno prijavili svog vlasnika

Faggianovi mediji u šakama bankara

Novinari su vlasnika Alberta Faggiana prijavili zbog financijske štete nastale podizanjem niza kredita kod više banaka na imovinu Glasa Istre i Novog lista. Za preuzimanje Glasa Istre zainteresirani su navodno Styrija i skupina lokalnih poduzetnika 

Čekamo da policija, slijedom naših kaznenih prijava koje smo podigli zajedno sa Sindikatom novinara i Hrvatskim novinarskim društvom protiv vlasnika Alberta Faggiana, uđe u firmu kako bi utvrdila štete nastale Faggianovim podizanjem niza kredita na imovinu Glasa Istre i Novog lista. Prijave smo usuglasili i s kolegama iz Novog lista – rekao je u utorak navečer za Novosti sindikalni povjerenik u Glasu Istre Paulo Gregorović. Reakcije policije po kaznenim prijavama koje su zaposlenici podigli čekaju i u redakciji Novog lista, rekao je za Novosti tamošnji sindikalni povjerenik Marinko Glavan.

Dvoje regionalnih novina u vlasništvu istog “kontroverznog poduzetnika”, zahvaljujući Faggianovom maštovitom pogledu na upravljanje medijima, našlo se u nezavidnoj situaciji. Naime, nizom kredita koje je Faggian podigao kod Zagrebačke i drugih banaka, Novi list i Glas Istre stavljeni su u poziciju da međusobno jamče za kredite, koje nijedna od tvrtki ne može vratiti. A Novom listu jedan je od glavnih dužnika upravo Glas Istre, koji tiskari Novog lista duguje oko šest milijuna kuna, prema informacijama kojima raspolažu Novosti. Kako doznajemo iz Glasa Istre, posljednjih se nekoliko dana govori o tome da će se tiskanje Glasa Istre, zbog velikog duga, preseliti u Tiskaru Zagreb. Kako nam pojašnjavaju, to bi značilo da bi Novi list mogao istog časa aktivirati zadužnice i gurnuti Glas Istre novine u dugoročnu blokadu, koja bi zatim mogla značiti samo stečaj. Kao da to nije dovoljno, Glas Istre novine imaju obvezu plaćanja milijunskih penala u slučaju raskidanja ugovora.

Kako nam je rekao Gregorović, u Glasu Istre zaista ne znaju kako će se situacija razvijati u sljedećih nekoliko dana. Po redakciji, ali i drugim istarskim medijima, priča se o tome da Faggian pregovara sa Styrijom, vlasnikom Večernjeg lista i 24 sata, o kupovini Glasa Istre. Dok sam Gregorović o tome nema nikakvu potvrdu, navodno je u Puli posljednjih dana više puta viđen pater Ivan Tolj, savjetnik u toj medijskoj kući.

Druga opcija za “spas” Glasa Istre je konzorcij istarskih poduzetnika, koji bi trebali isplatiti Faggiana i sanirati dugove kako bi novine mogle nastaviti izlaziti. Konzorcij navodno okuplja novi predsjednik istarskog IDS-a Boris Miletić, gradonačelnik Pule. Uz to, spominje se i opcija zajedničkog djelovanja tog ad hoc konzorcija i Styrije. U Novom listu – čak ni to. O nikakvim se kupcima ni vlasnicima nakon Faggiana još ne spekulira.

No opcija tzv. spašavanja od strane istarskih firmi, o kojima se tada više ne bi moglo pisati, kažu nam iz Glasa Istre, sviđa se novinarima Glasa Istre jednako kao što se novinarima Novog lista krajem 2011. sviđala opcija da ih kupi tzv. riječka skupina, odnosno Jozo Kalem i drugi prijatelji Slavka Linića. Umjesto njih, Novi list je tada kreditom Zagrebačke banke kupio Faggian. On je nakon preuzimanja Novog lista, u prvoj polovici 2012. godine, digao još jedan kredit, od 670 tisuća eura, za pokrivanje minusa kod RBA banke. Ni ona se nije propustila osigurati, upisom založnog prava na zgradu Novog lista. Prema godišnjem izvješću za 2012., nekretnine i oprema Novog lista procijenjeni su na ukupno 131,65 milijuna kuna. Na kraju 2012., kreditna zaduženja Novog lista iznosila su nepunih osam milijuna kuna, ali su zato nenaplativa potraživanja prema povezanim društvima iznosila skoro 30 milijuna kuna. Deset milijuna kuna prema Novoj reviji i 19,83 milijuna kuna prema Diokiju. No noviji podaci iz druge polovice prošle godine pokazali su da su sve nekretnine Novog lista u Rijeci založene za 21 milijun kuna kredita podignutog ponovno u Zabi. Za Novi list 13 milijuna kuna, za vraćanje starih kredita i otpremnine, dok je osam milijuna kuna bilo namijenjeno tvrtkama Glasa Istre. Baš su Glas Istre novine i Glas Istre trgovina bili jamci za dio kredita koji je Faggianova tvrtka Andre podigla za preuzimanje Novog lista.

Sve je to tek dio kreativnih Faggianovih transakcija nad imovinom tih novina. Na kraju, ista ta Zagrebačka banka potražuje, prema podacima iz dopunjene predstečajne nagodbe, čak 160 milijuna kuna od Puljanke, glavne Faggianove tvrtke u Istri. Puljanka je u predstečajnoj nagodbi s preko 340 milijuna kuna dugova. Izgleda da je sudbina Novog lista i Glasa Istre u rukama bankara Zagrebačke banke, koje bi trebalo upitati na ime čega su Faggianu dali tolike silne milijune za preuzimanje novina i zašto nisu inzistirali na naplati svojih potraživanja.

Goran Plavšić

  •  

Katran & perje

Razuzdanost guvernera HNB-a

Masterblef

Zašto se Boris Vujčić našao na nišanu istomišljenika, kada je samo poželio fino papati kao i oni?

Korporativni mediji zgražaju se nad rasipništvom Borisa Vujčića iako promiču podjednak životni svjetonazor i epikurejske hobije. Guverner je prošlog mjeseca sebi povećao plaću na 34.000 kuna i napuhao primanja skromnom rukometnom timu od sedmorice viceguvernera, dok ih je ostalim zaposlenicima smanjio. Prošlog tjedna javnost se zabavljala otkrićem da je HNB raspisao natječaj za zapošljavanje majstora kuhara, popularno zvanog “masterchef” i najmanje dvoje asistenata i konobara, što će koštati pišljivih 3,5 milijuna kuna.

Zabava je nastavljena hercig škandalom kada je HNB Vujčiću platio kaznu od tisuću kuna zbog nepropisnog parkiranja. Na represiju komunalnih inspektora HNB-ovci su “izjavili prigovor” i dodali da će Vujčić naknadno “sam refundirati novac ukoliko se kazna pokaže opravdanom”. Tako je spremno izjavio službujući HNB-a za odnošaje s javnošću, ne objašnjavajući međutim zašto gospodin guverner nije odmah ispljunuo soma kuna.

Protuguvernerska medijska kampanja tim više je zagonetna jer je ionako poznato da politika HNB-a čini sve kako bi ugodila “realnom” sektoru, uvoznicima i bankarima, kojima puca prsluk što hrvatski narod i pripadajuće manjine žive usrano, uostalom kao i većini medija. Zašto se dakle Boris Vujčić kao neoliberalni dogmatik koji se, između ostalog, zalaže za što hitnije uvođenje eura, našao na nišanu svojih istomišljenika, kada je ovaj besprizorni eksponent krupnog kapitala tek poželio malo fino papati, pa najavio da mu treba kuhar “posebnih gastronomskih znanja i vještina” za “organizacije i pripreme svečanih ručkova i domjenaka” sa znanjem “povezivanja enologije s gastronomijom (sljubljivanje jela s pićem)”?

Bit će da je omrazu izazvala činjenica što Vujčićev stomak ipak troši novac poreznih obveznika, a u okularu liberalnih komentatora ta se lova smatra otuđenom putem nepravednih nameta nad vazda mučeničkim “realnim” sektorom. Glasnogovornici ovog sektora naprosto su popizdili jer im državni činovnik oduzima ekskluzivno pravo na žderanje stejkova i srkanje single malt whiskyja. To je prvorazredna crvena krpa za dežurne komesare, iako Vujčić ne bi uopće trebao biti na plaći poreznih obveznika, već izravno na korporativnim dotacijama, pošto je njegova institucija ionako samo još jedna “banka”, nipošto “narodna”.

Petar Glodić