Intrigator

Nastavlja se državno-bankarska igra s novcem radnika

Ljetno stupilo

Štedišama drugog mirovinskog stupa nudi se usred ljeta razvrstavanje po izboru u tri potportfelja prema visini rizika

Između raznih bizarnih kampanja za neodoljive turističke senzacije, vruće stranačke pozicije i nove modele frižidera s gajbom piva gratis, aktualno veliko pospremanje mirovinskog sistema nije najmanje zabavna marketinška pojava u domaćemu medijskom prostoru. Ali čini se da fondovi uslijed opće gustoće svih mogućih sezonskih atrakcija baš i ne uspijevaju privući dovoljno pažnje na svoju ponudu. Ili tako nešto njima otpočetka nije bilo na umu, reći će zli jezici, jer je u tom poslu najbolje biti što manje vidljiv.

Ukratko opisano, radi se o diferenciranju poslovanja mirovinskih fondova u drugom stupu, a prema stupnju ulagačkog rizika. Ranije se to nudilo u trećem, dobrovoljnom stupu, dakle neobaveznom. Drugi stup se u međuvremenu pokazao neuspješnim, banke koje upravljaju fondovima ispale su jedini dobitnici u toj priči, dok naši prinosi u investiranju mirovinske štednje nisu dosegnuli ni minimum. Recimo, iznos u visini kamate na oročeni ulog kojom bi se pokrila realna inflacija, pa da ostanemo barem na nuli. Banke pak zaradile su i na usmjeravanju tog novca u dionice poduzeća koja su kreditirale i na činjenicama poput neobavezujućeg zadržavanja ogromnih štednih sredstava s tretmanom a vista pologa, kao i na bezočno nabildanim iznosima naknada u poslovanju.

Sad se štedišama, to znači svim radnim ljudima, nudi razvrstavanje po izboru u tri potportfelja prema visini rizika. Obavlja se to usred ljeta, pa ne čudi izvještaj REGOS-a prema kojem se do prošlog vikenda s odabirom javilo 586 (petstoosamdesetšest) osiguranika, što hoće reći da ćemo valjda svi završiti u srednjoj kategoriji. A ona bi imala biti nešto rizičnija negoli dosadašnji jedinstveni model, pa će i ovom prilikom jedini benefit izvući, jasno, banke. I najljepše je što taj šibicarski pothvat u režiji velikih novčara dolazi baš u vrijeme učestalih prigovora na smisao drugog stupa. I u vrijeme godišnjih odmora, jer rok za izbor ističe sredinom kolovoza, a kampanja nije jako vidljivo oglašena.

Bit će to, po svoj prilici, još jedan veliki trijumf financijskog sektora u sekuritizaciji. Bliži se tako desetljeće i pol otkako je na snazi ta velika podvala od ulagačkog impulsa, o kojoj se pričalo da će dati moćan poticaj domaćoj privredi. No vrijednost je neslavno završila ponovno u bankama i na računima uvoznika i burzovnih mešetara. Jednom kad ugasimo konačno drugi stup, kao i većina postsocijalističkih zemalja EU-a, međutim, neće biti razloga za veliku sreću. Tek će nas čekati popratni dug iz državnih obveznica u bankama koje će si uz to, bez sumnje, već naći i poneko novo izdašno lovište.

Igor Lasić

  •  

Kredit na kredit

Prihvaćanjem odluke o uzimanju kredita od 200 milijuna kuna od Zagrebačke banke i Sberbanke za otplatu starog nepovoljnog kredita Hypo banke, ali i za kupovinu nove opreme i isplatu otpremnina u planiranom novom valu otkaza, Nadzorni odbor HRT-a ovog je tjedna prihvatio dosad financijski najvažnije odluke glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana iz njegove netransparentne provedbe programa restrukturiranja javne televizije.

Uglavnom, uzimanjem novog kredita krpa se stari, iznimno nepovoljni kredit podignut još 2009., u vrijeme mandata bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića. Najprije je bilo podignuto 30, pa 50, a završilo je na 100 milijuna kuna, s kamatom od čak deset posto. Kako tvrde dobro upućeni, kroz ovih pet godina HRT je otplatio između 20 i 30 milijuna kamata, a podizanje novog kredita samo je proračunsko krpanje jer HRT novca nema i zapravo se svake godine podiže novi revolving kredit kako bi se zatvorio stari.

S druge strane, stotinjak milijuna kuna planiranih za nabavu opreme, ali i provedbu programa restrukturiranja, otkriva i ono što je dosad Radman tajio – novi plan otkaza na Prisavlju. Prema toj odluci, naime, za novu opremu izdvojilo bi se oko 80 milijuna kuna, a za otpremnine 20, pri čemu je, kako saznajemo, iz Radmanova objašnjenja odluke otkriven plan otpuštanja još oko 80 zaposlenih do kraja godine, i to u četiri vala po dvadesetak zaposlenih.

Nakon otpuštanja dopisnika iz malih mjesta, što je izazvalo buru prosvjeda, saznajemo da će u novom valu Radman započeti s otkazima i na samom Prisavlju. No i taj njegov program otpuštanja radi ušteda zasad treba uzeti sa skepsom, jer prema dosadašnjim izvještajima prisavski mastodont s više od 3500 ljudi prošle su godine napustila 84 zaposlena, a novozaposlenih je bilo 36, da bi istodobno masa bruto plaća narasla na 501,7 milijuna kuna, što je čak dva posto više od plana i čak 2,5 posto više od 2012. godine. Uglavnom, brojke su za Radmana i dalje nepovoljne, bez obzira na otpuštanje zaposlenih.

M. E. Habek

  •  

Kratko i jasno

Vedrana Bibić, Ženska fronta za radna i socijalna prava

Saborska Internacionala

Bilo je jasno da će ZOR biti izglasan, ali nismo mogle dopustiti da se to dogodi bez ikakve reakcije javnosti

Što je Ženska fronta za radna i socijalna prava, čije su članice prošlog tjedna u Saboru zapjevale “Internacionalu”?

To je neregistrirana volonterska inicijativa, sačinjena od mnoštva različitih grupacija, udruga i sindikata, koja je u manje od godinu dana organizirala niz akcija i javnih tribina, a naš pravni tim napisao je amandmane na dvije verzije Zakona o radu. Smatram da je postojanje Fronte izrazito važno jer iz ženskog rakursa progovara o problemima radništva.

Koliko nedavno usvojeni Zakon o radu diskriminira radnice, trudnice i rodilje?

Novi ZOR najteže pogađa žensko radništvo, s naglaskom na trudnice i osobe koje koriste rodiljna i roditeljska prava. Pogoršanje položaja radnica vidljivo je u mnoštvu članaka. Primjerice, legalizacijom sklapanja uzastopnih ugovora o radu ako za to postoji “neki objektivni razlog” de facto se ukida rad na neodređeno, što u posebno nepovoljan položaj stavlja upravo trudnice. U izvješćima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova piše da žene koje koriste prava na ime materinstva nisu zaštićene od otkaza, ne dobivaju produženje ugovora o radu na određeno vrijeme, a u nekim slučajevima čak prekidaju trudnoću samo kako bi sačuvale radno mjesto. Novim ZOR-om nije propisana adekvatna zaštita materinstva od rasporeda u noćni rad, a ovo pitanje nije uređeno drugim zakonima. Zanimljivo da je u srpskom ZOR-u uvažen amandman o apsolutnoj zaštiti trudnica od otkaza. Iako je taj zakon uvelike sličan hrvatskom, na ulice je izašlo više tisuća ljudi, dva reprezentativna i mnoštvo manjih sindikata te udruga Levi samit Srbije.

Koliko pjevanje u Saboru podsjeća na borbu za radnička prava prije sto godina?

Iako ne bih uspoređivala našu akciju s nesagledivo širom borbom radnika s početka stoljeća, činjenica je da se danas ponovno borimo za mnoga prava koja su tada izborena, a koja smo u međuvremenu malo-pomalo gubili – riječ je o borbi za plaćen i dostojanstven osmosatni rad i pravo na zasluženi odmor. Na saborskoj galeriji bilo je jasno da će ZOR biti izglasan, ali nismo mogle dopustiti da se to dogodi bez ikakve reakcije javnosti. Radnička himna činila nam se kao idealna melodija za zaokruživanje tog poglavlja.

Nenad Jovanović

  •  

Vladin izvještaj Vijeću Evrope o provođenju Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina

Prešućeno čekićanje

Događaji u vezi s postavljanjem dvojezičnih tabli u Vukovaru jedva su spomenuti, a protućirilična referendumska inicijativa sasvim je prešućena

Vlada je na prošlotjednoj sjednici usvojila “Četvrto izvješće Republike Hrvatske o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina”, koje će biti podneseno Vijeću Evrope, a odnosi se na proteklo petogodišnje razdoblje. U tom dokumentu, u kojem se na 160 stranica razmatraju različiti aspekti položaja i zaštite manjina, konstatira se da je u “proteklom razdoblju došlo do unaprjeđenja prava nacionalnih manjina u svim područjima”, no događaji u vezi s postavljanjem dvojezičnih tabli u Vukovaru jedva su spomenuti, a referendumska inicijativa za ograničavanje manjinskih prava, koja udara na odredbe same Konvencije, sasvim je prešućena.

Hrvatska je Konvenciji pristupila 1997., otkada podnosi redovite izvještaje, a u srpnju 2011. dobila je preporuke Odbora ministara Vijeća Evrope, među kojima je preporučeno i da se razmotre zahtjevi za uvođenjem dvojezičnih topografskih znakova i za službenim korištenjem manjinskih jezika u sredinama sa znatnijim brojem pripadnika manjina. Međutim, u dijelu “Četvrtog izvješća” kojim se odgovara na tu preporuku nisu opisani problemi s postavljanjem natpisa u Vukovaru, ne spominju se ni prosvjedi, ni razbijanje tabli, ni policijske intervencije. Navedeno je tek da je vukovarsko Gradsko vijeće 4. studenoga 2013. suprotno zakonskim obavezama donijelo izmjene statuta kojim je izuzelo Vukovar od primjene ravnopravne službene uporabe srpskog jezika i ćiriličnog pisma, na što je Ministarstvo uprave reagiralo odlukom kojom se te izmjene stavljaju van snage, a Vlada pokrenula postupak za ocjenu suglasnosti izmjena s Ustavom. Tek u zaključnom dijelu podužeg dokumenta kratko se navodi da je “Vlada RH oštro osudila incidente koji su se tijekom 2013. godine događali oko postavljanja dvojezičnih natpisa u Gradu Vukovaru”, ali bez ikakvog opisa tih događaja.

Što se tiče referendumske inicijative Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, o njoj u “Četvrtom izvješću” nema ni slova, iako je Sabor nedavno zatražio ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja kojim se prava nacionalnih manjina žele ograničiti na sredine u kojima one čine više od polovice stanovništva, što je u suprotnosti i s odredbama Konvencije Vijeća Evrope.

Kako se navodi u “Četvrtom izvješću”, problemi sa statutima prisutni su i čitavom nizu drugih sredina. Ministarstvo uprave zatražilo je dostavu podataka o usklađenosti statuta s Ustavnim zakonom za 27 općina i gradova u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine najmanje trećinu stanovnika, što je zakonski prag, a utvrđeno je da deset jedinica ima u potpunosti usklađene statute, 12 ih ima opću odredbu o ravnopravnoj službenoj upotrebi jezika i pisma, ali bez propisane razrade primjene, dok pet jedinica uopće ne propisuje prava manjina predviđena zakonom. Iako su pokrenuta savjetovanja i aktivnosti na tom planu, Ministarstvo uprave ocijenilo je da se do 2013. godine nisu dogodile značajnije promjene vezane uz usklađivanje lokalnih statuta s Ustavnim zakonom.

Ipak, pored 27 jedinica u kojima bi manjinski jezik i pismo morali biti u službenoj ravnopravnoj upotrebi, postoji još 28 jedinica u kojima su oni “dobrovoljno” uvedeni statutom, ali to se mahom odnosi na talijanski jezik u Istri i Primorju, mađarski jezik u Slavoniji i češki u Daruvaru, dok je samo Općina Kneževi Vinogradi statutom “dobrovoljno” uz upotrebu mađarskog uvela i srpski jezik. Problematične jedinice u kojima su statuti tek djelomično usklađeni s Ustavnim zakonom ili uopće nemaju potrebne propise su, naravno, one u kojima je takva prava potrebno osigurati srpskoj nacionalnoj manjini.

Nikola Bajto

  •  

Kolumnisti pod istragom

Prijava protiv vlasnika Europapress holdinga (EPH), dvadesetak novinara i zaposlenika zbog isporuke fiktivnih računa za autorske honorare odnosno samostalne djelatnosti, kojom je EPH oštećen za više od 12 milijuna kuna, proslijeđena je Županijskom državnom odvjetništvu. DORH-a je početkom ovog mjeseca potvrdio da, kako se to rječnikom tužiteljstva kaže, “provodi izvide je li bilo kaznenog djela” u poslovanju te medijske kuće u predstečajnoj nagodbi.

Odgovor DORH-a stigao je uoči prošlotjednog ročišta na Trgovačkom sudu kojim je potvrđena predstečajna nagodba EPH Medije, izdavača “Jutarnjeg lista” i ostalih tiskovina te medijske kuće čiji će većinski dio – 90 posto – prema prihvaćenom planu preuzeti najveći vjerovnik, Hypo banka. Budući da ti bankari nemaju namjeru baviti se novinskim biznisom, početkom mjeseca potvrđena je prodaja većinskog djela urušenog medijskog carstva Ninoslava Pavića i WAZ-a moćnom odvjetniku Marijanu Hanžekoviću.

– Čekamo pravomoćnost rješenja Trgovačkog suda. Nakon toga mora se sazvati Skupština EPH, koja će odlučiti o smanjenju temeljnog kapitala i pretvaranju potraživanja Hypo banke u vlasnički udjel. Ta potraživanja ću ja podmiriti – poručio je Hanžeković, nadajući se zaključenju posla već ujesen.

No ustanovi li DORH nezakonitosti u poslovanju dosadašnjih vlasnika, taj bi se medijski posao desetljeća mogao neočekivano zakomplicirati. Kako saznajemo, bivše vlasnike, ali i neke od novinara EPH-a, tereti se da su izdavanjem fiktivnih računa od lipnja 2009. oštetili svoju tvrtku, a samim tim i ostale vjerovnike, i to u višestrukim iznosima mjesečnih plaća koje su naveli kao potraživanja u predstečajnoj nagodbi. Podsjetimo, prema njima je primjerice Davor Butković mjesečno primao oko 69.000 kuna, bivši glavni urednik Mladen Pleše 53.000, a cijeli niz urednika, kritičara i komentatora od 30.000 do 40.000 kuna. Jesu li njihova potraživanja bila neprimjerena usluzi dosad se moglo pitati Pavića, jer “fiktivni račun” je, prema svemu sudeći, već isporučen Hanžekoviću.

M. E. Habek

  •  

Katran i perje

Lovorike novog doministra gospodarstva

Visoka kvalifikacija

Poduzetnik, konzultant i doministar Tomislav Radoš težak je dva milijuna kuna. Dugova i gubitaka

Da aktualna Vlada ne preže ni od najbriljantnijih kadrovskih rješenja opetovano se pokazalo kada je na mjesto pomoćnika ministra gospodarstva imenovan Tomislav Radoš, još jedan primjerak iz nepresušnog inkubatora domaćih japija, kojem poslovi u surovoj konkurenciji idu toliko sjajno da im se državni sektor čini sigurnim pribježištem. U ovom posljednjem ne bi bilo ništa spornog kada isti ne bi nastavljali narodu ispirati mozgove, i dalje šireći napornu ideologiju svemoćnog tržišta kao jedinog (de)regulatora ekonomskih, a bogme i međuljudskih odnosa.

Da je Radoš posve kvalificiran za usmjeravanje krajnje uspješnog domaćeg gospodarstva najbolje govori podatak kako je nekoliko tvrtki u kojima ima ili je imao funkcije, većinske ili manjinske udjele, u proteklih četiri godina nakrcalo minusa ili dugova oko pišljivih dva milijuna kuna. S obzirom na taj podatak, nimalo ne čudi da je paralelno razvio i konzultantsku karijeru, te se za Radoševe savjete poduzetnici naprosto otimaju. Kao što vidimo, to čini i država. Pogotovo su njegove usluge tražene jer je nakon nekoliko godina porođajnih muka, a s obzirom na bogata proizvodna iskustva, uspio zgotoviti i “Strategiju industrijskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine” koja se prostire na čak 1300 stranica mudroslovlja.

Doduše, dio struke ima žestoke primjedbe na ovu epsku strategiju, no Radoš ih je skinuo s kursa na dostojanstveno znanstven način, hladno im poručivši da je “u izradi koristio metodu kvadratnog programiranja”, kako javlja tportal. Ta metoda, koja nikome osim Radošu nije poznata niti itko poznaje ikoga tko zna bilo što o kvadratnom programiranju, ostala je, razumljivo, tajnom, što svjedoči o autorovoj genijalnosti.

Mediji također spominju da su neki od bivših Radoševih partnera iz nekoliko stotina tvrtki ćorkirani glede malverzacija, a da se sam Radoš, glavom i bradom, na sumnjiv način dokopao zemljišta u Županji, koje je kasnije preprodao nekoj norveškoj tvrtki. Nakon svega, razvidno je da u Hrvatskoj nema boljeg rješenja za dužnost što se punim imenom zove “pomoćnik ministra gospodarstva koji će voditi Upravu za industriju, investicije i programe i projekte Europske unije”.

Petar Glodić