Specijalni spojevi

ITAS Prvomajska, tvornica u zagorskom Ivancu koja proizvodi specijalne alatne strojeve, uspješno posluje: izvozi više od 90 posto proizvodnje, a ekonomski pokazatelji i broj zaposlenih rastu iz godine u godinu. To nije i jedino po čemu se izdvaja od mnogih drugih – ona je u vlasništvu zaposlenih, pa ne čudi što i predsjednik njezina Upravnog odbora radi za mašinom…

Prije desetak godina, tvornica je bila pred stečajem i likvidacijom, čemu su u najvećoj mjeri pridonijele prijašnje uprave i vlasnici koji su zaradi od nekretnina davali prednost pred proizvodnjom. No, zahvaljujući upornosti radnika, na čelu s Dragutinom Vargom, šefom Upravnog odbora i sindikalnim rukovoditeljem, proizvodnja je obnovljena. „Mjesecima smo bili bez plaće, na rubu siromaštva, da bi potkraj 2005. bilo odlučeno da se s prvim danom sljedeće godine firma gasi. To nismo mogli prihvatiti, pa smo odlučili preuzeti stvari u svoje ruke. Prvo nam je bilo da putem potraživanja plaća uđemo u vlasništvo, u čemu su nam pomogle i banke. Imovina tvrtke tada je bila 3.400.000 kuna, što je omogućilo da se vjerovnicima vrati 12,4 posto potraživanja, u novcu ili u dionicama; banke nisu vjerovale u mogućnost obnove proizvodnje, jer nije bilo ni robe ni sirovina, pa su tražile novac, tako da smo mi radnici otkupili 340.000 dionica, svatko po osam tisuća kuna, i postali vlasnicima. No, prije je trebalo skupiti 365 radnika da daju punomoć: kada sam u tome uspio, tadašnji stečajni upravitelj i sud su me obavijestili da punomoć za prvo ročište ne važi, jer mora biti ovjerena od strane javnog bilježnika, a radnici nisu imali ni za kruh… Visio sam dva tjedna na telefonu i uspio dobiti sve, osim njih jedanaestorice, no već smo imali potrebnih 52,6 posto“, kaže Varga, dodajući da je u tim turbulentnim vremenima u tvorničkom krugu uvijek bio netko od radnika, čime je spriječeno da ih se posve izbaci.

Novi stečajni upravitelj pomogao je tvornici, a pomoć su dobili i od tadašnjeg premijera Ive Sanadera, koji je nakon trodnevnoga radničkog štrajka glađu dao preporuku HEP-u da im uključi struju, kako bi se proizvodnja mogla obnoviti. ITAS Prvomajska počinje poslovati početkom 2007., kada su radnici pokrenuli i reforme u upravljanju. „Kao sindikalist sam se uvijek zalagao za radnička prava, a kad smo postali vlasnici i dioničari, uspjeli smo u tome da radnici odlučuju direktno na skupovima ili putem svojih predstavnika. Skup radnika, po zakonu, imamo najmanje dvaput godišnje, ali nama to nije problem ni dvaput mjesečno. Poštujemo Zakon o radu, imamo sindikat i Radničko vijeće birano na neposrednim izborima s više kandidata. Prvi smo u Hrvatskoj nadzorni odbor pretvorili u upravni, pa javni bilježnici i Trgovački sud nisu znali kako to riješiti, s obzirom na to da smo još bili u stečaju. U ITAS-u imamo i što nitko nema: Pogonsku komisiju, koju imenuje Upravni odbor. Njezin predsjednik je automatski i predsjednik Radničkog vijeća, a u njoj pravo glasa imaju svi sindikalni povjerenici, svi članovi Radničkog vijeća, svi poslovođe, viši rukovoditelji i direktor, koji mora biti na svakoj njezinoj sjednici. Upravni odbor ne može birati direktora bez savjetovanja s Pogonskom komisijom, pa smo tako i mi promijenili prijašnjeg direktora, što su inicirali sami radnici – kaže šef Upravnog odbora.

Varga objašnjava da je svaki novi radnik koji je došao u tvornicu mogao kupiti 200 dionica za 2000 kuna na dvije godine otplate i tako postati njezinim suvlasnikom; tako ITAS Prvomajska sada ima 170 suvlasnika. „Nažalost, 70-ak radnika zaposlenih u posljednje dvije godine još nisu u sustavu, jer je trebalo ulagati u nove tehnologije, a nismo imali imovine. Strojevi su bili upisani na ime bivših vlasnika, a sud od 2005. do 2013. nije riješio nijedan od 13 predmeta ili ih je rješavao na našu štetu. Tražili smo od HBOR-a i HAMAG-a 1,5 milijuna eura kredita za kupnju novih strojeva, zbog čega smo pet posto dionica iz 2010. morali založiti u banci. Sada ih napokon možemo odblokirati“, tumači Varga.

Kaže da se s profesorom Vladimirom Layem radi na projektu radničkog dioničarstva po kojem bi radnici bili jedini vlasnici dionica, što zakon još ne omogućuje, nego propisuje da zaposleni mogu imati najviše 25 posto dionica. „Štoviše, radimo i na tome da svaki zaposleni prilikom odlaska u mirovinu preda svoje dionice i za njih dobije obeštećenje“, dodaje.

I pitanje plaća primjereno je riješeno. Kako je poslodavac u službi radnika, nije problem donijeti kolektivni ugovor na dobrobit svih zaposlenih. U politici plaća sudjeluju sindikati, Radničko vijeće i širi krug ljudi, a svatko ima koeficijent koji ovisi o kvaliteti njegova rada. „Na istom stroju netko može imati veću ili manju plaću. Za svakog se radnika piše karakteristika i svatko zna što se od njega traži. Nauči li sve, mladi radnik ima istu plaću kao i stariji. Zašto bi, uostalom, inženjer koji ne valja imao plaću veću od najboljeg radnika? Mi sami određujemo mehanizam plaća, a one ponajviše ovise o znanju, zalaganju i doprinosu procesu proizvodnje. A ako je netko zabušant, od otkaza ga neće spasiti ni vlasništvo nad dionicama“, govori nam Dragutin Varga.

Prosječna plaća je oko 3500 kuna, a omjer između najniže i najviše plaće je jedan prema četiri: „Pokušavamo to smanjiti na 1:3, a nastojimo i da jednog dana plaća naše čistačice bude kao prosječna hrvatska plaća“, nastavlja Varga, dodajući da se radnicima koji dolaze iz šire okolice plaćaju i putni troškovi.

Direktor Božo Dragoslavić govori o poslovnim pokazateljima tvornice: „ITAS Prvomajska izvozi 90 posto proizvodnje, u europske i vaneuropske zemlje, a i ono što se proda domaćim kupcima ode u izvoz. Najviše proizvodimo za alatnu industriju, kao i strojeve za automobilsku industriju. Posao nam pripada i samo ga treba brzo napraviti, pa je plaćanje redovito, a kupci dobri“, kaže direktor, dodajući da je ovogodišnja proizvodnja već sada petnaestak posto veća od lanjske te da u neposrednoj proizvodnji rade čak 183 od ukupno 242 radnika.