Vladimir Pavićević: Vučić je nezasluženo osvojio vlast

Vladimir Pavićević jedan je od osnivača Nove stranke, a 2013. godine izabran je i za zamenika predsednika NOVE. Na parlamentarnim izborima ove godine izabran je za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Srbije. Pavićević radi kao docent na Fakultetu političkih nauka, gde je i doktorirao.

Često ste u svojim javnim nastupima naglašavali slabost institucija u Srbiji. Od marta ove godine ste narodni poslanik i član najviše zakonodavne i državne institucije. Kako danas gledate na stanje institucija?

Skupština Srbije je prema Ustavu i zakonima centralna politička institucija u političkom sistemu Srbije. U praksi je suprotno. U poslednje dve godine smo svedoci brutalne zloupotrebe institucije Narodne skupštine. Zahvaljujući neodgovornom pristupu skupštinskom radu narodnih poslanika Srpske napredne stranke, danas u Srbiji imamo potpunu dominaciju izvršne vlasti i dominaciju jednog čoveka u Vladi. Na delu je strašna samovolja, potpuni voluntarizam i takvom načinu vladanja se, nažalost, danas suprotstavlja svega nas nekoliko opozicionih poslanika.

Stanje anestezirane nade

Sami kažete da danas imamo dominantnu ulogu SNS i Aleksandra Vučića na politički i društveni život u Srbiji. Da li ste prije tri ili četiri godine to očekivali?

Nije mi to bilo zamislivo. Pre četiri godine ogromnu političku moć u Srbiji je imao Boris Tadić, koji je bio i predsednik Srbije. Tadić je imao ogromnu šansu da uradi mnogo. Suprotno očekivanjima, njegovu vladavinu obeležilo je uvođenje novog autoritarizma, čemu su se na izborima 2012. godine suprotstavili intelektualci okupljeni u kampanji tzv. belih listića. Tadić je zasluženo izgubio, a sticajem okolnosti Vučić je nezasluženo osvojio vlast.

Utisak je da aktuelna vlada ima “kredit” kod najmoćnijih zapadnih zemalja u očekivanju da prije svega riješi kosovsko pitanje, ali i izvede ekonomske i društvene reforme. Dokle taj “kredit” može trajati?

Reč je o kosovskom kreditu i mislim da ste u pravu. Vučićeva Vlada pliva na podršci Zapada novom pristupu u rešavanju kosovskog pitanja. Srbija je de facto priznala nezavisnost Kosova, a dalja podrška uslovljena je i formalnim priznanjem. To je samo jedna strana. Drugu stranu čini slika unutrašnjih prilika u Srbiji. To je jedna ružna slika autokratije, ekonomskog zaostajanja i neznanja. Takvo stanje bi trebalo što pre da se menja.

Postoje li u današnjoj Vladi, vladajućoj većini i društvu potencijali da se neophodne reforme izvedu?

Dominantan je osećaj beznadežnosti i besperspektivnosti. Država je slaba. Društvo takođe. U društvu ne postoje čvršći integrativni oslonci. Pojedinci se u tom neredu snalaze kako znaju i umeju. Mislim da nam predstoji važna borba za uspostavljanje reda i vladavine zakona. Potencijali za to postoje, samo treba da se probudimo iz stanja anestezirane nade. E za to buđenje je potreban snažan podsticaj.

Gdje se danas nalazi Srbija na putu prema EU?

Formalno se čine sitni koraci napred. Suštinski se ne pomeramo s mesta. Dovoljno je da se izmerimo na osnovu bazičnih kopenhaških kriterijuma pa je jasno da proces evropske integracije Srbije ide sporo. A to je velika šteta, jer evropska ideja za nas potencijalno predstavlja snažan integrativni činilac. Veći deo naše političke elite to, međutim, ne razume.

Šta su po vama ključni prioriteti Srbije i kako ih je moguće realizovati?

Što se tiče spoljne politike, prvi i dominantni prioritet Srbije treba da bude integracija naše države u EU i postizanje statusa punopravnog člana. Proces evropske integracije neminovno prati uspostavljanje principa vladavine prava kao jednog od osnovnih integrativnih principa na kojima treba da počiva naša zajednica. Takvo usmerenje moglo bi da najavi uslove za privredni rast i osnaživanje ekonomskih potencijala naših građana i države.

Opšta je ocjena da je opozicija u Srbiji slaba i razjedinjena. Ima li prostora da se to stanje uskoro promijeni?

Od svog formiranja, Nova stranka deluje kao opoziciona politička stranka u Srbiji. To skoro svakodnevno potvrđujemo i nastupima naših poslanika u Skupštini Srbije. Mi smo spremni da odmah danas razgovaramo sa predstavnicima drugih opozicionih političkih stranaka o radu na stvaranju alternative, vrsti zajedničkog delanja protiv jedne loše vlasti. Mislim da je veliki problem što u mnogim strankama nije jasno šta se želi. Deluje da predsednik Vlade na razne načine drži mnoge političare kao taoce i onda je potrebno vreme da se ta magla razveje.

Elite koče pomake

U svojim tekstovima ste vrlo ošto kritikovali stanje u srpskoj eliti. Kako danas na to gledate?

Ništa se nije promenilo. Umesto da celokupno društvo vodi napred, pretežni deo naših elita koči bilo kakve pomake, a deo koji ima volju da nešto menja nema snagu da to učini. Dobar primer za to su utvrđeni plagijati doktorskih disertacija nekoliko istaknutih političara, pre svega ministra unutrašnjih poslova i potpredsednika Srpske napredne stranke Nebojše Stefanovića. I umesto da se slučajevi koji su čisti kao suza reše kako dolikuje evropskim demokratijama, kod nas se ministar branio, a i dalje se brani, politički. I što je za ne verovati, još uvek je na ministarskoj poziciji. Nije bilo snage u srpskoj eliti da se jedan takav čist slučaj reši na način koji priliči. I sam sam se angažovao oko ovog slučaja, pokušavao sam da objasnim koliko je važno da se slučaj reši, ali nije bilo pomaka. Nastaviću da utičem i da se borim.

Možete li opisati Srbiju u vašim očekivanjima za tri do pet godina. Hoće li to biti zemlja koja se može uključiti u EU i šta su za to neophodni uslovi?

Nadam se da ćemo za pet godina biti pri kraju pregovora o punopravnom članstvu u EU. Ako bi se to desilo, to bi značilo da smo u ozbiljnom procesu stvaranja zrelog društva koje je usmereno ka budućnosti. To bi sigurno bio znak da smo institucionalno sazreli i da smo u orbiti savremenih demokratskih društava. Kada pogledamo rezultate rada ove Vlade, nema mnogo razloga za optimizam. Svojim delanjem u politici i u nauci ću se truditi da do tog cilja, uprkos preprekama, dođemo.