Jedan kao tisuću
Bekim Fehmiu prvi je put umro 1987. godine, kada se demonstrativno povukao iz javnog života nakon srpskog državnog nasilja nad kosovskim Albancima. To je trebalo biti upozorenje, ali ni on sam nije puno vjerovao u snagu tog primjera
Bekim Fehmiu prvi je put umro 1987. godine, kada se demonstrativno povukao iz javnog života nakon srpskog državnog nasilja nad kosovskim Albancima. To je trebalo biti upozorenje, ali ni on sam nije puno vjerovao u snagu tog primjera
Rođen u Somboru 1937., u Zagrebu od 1941., Gotovac je najvažniju dionicu svog stvaralaštva potegnuo na relaciji Zagreb-Beograd.
Kad sam pisao “In memoriam” Momi Kaporu, svjesno nisam htio potezati svoje neslaganje s Jergovićevim diskvalifikacijama, jer takvim polemičkim čarkanjima nije (bilo) mjesto u eulogiji kojom se opraštam(o) od prijatelja.
Kakav god život netko vodio, “svakom dođe smrtna vura”, ali barem u tom životu i toj smrti čovjek može izabrati dostojanstvo, kao što je to izabrao veliki umjetnik Ante Babaja